Yada di Shi’’ite
Medij - Mark Probert
07. srpanj 1964.

UVOD: Govori Irene Probert, utorak je navečer, 7. srpnja, 1964. Ovdje su Alfred i Anita G. u kući 241 Sunridge Street, Buffalo, New York, i Inner Circle.

YADA: Senas et Senahas, Yada di Shi’’ite.

GRUPA: Dobra večer, Yada.

YADA: Notchi .... (govori na svom jeziku)

ED: Morali smo se vidjeti još jednom, Yada, prije nego što opet odete sa zapada.

YADA: E ya grati.

GRUPA: Thank you very much.

YADA: To mi je čast. Puno ti hvala. Hvala svima puno za pažnju i dobrotu a posebno koju pružate vas dvoje.

ANITA: Mi smo tako sretni da ste s nama.

YADA: Ah, da.

IRENE: Mi smo vrlo zahvalni, kao ljudi, za trud i vjeru koju iskazujete dolazeći na predavanja. Ovo nam je velika pomoć.

YADA: Hvala. Bez takvih i bez vašeg interesa, naš rad bi bio nemoguć. Sada, nije bitno toliko vaše zanimanje za nas, kao ličnosti, nego je važniji vaš interes za istraživanje života. To je još važnije. Možda bi bilo najbolje da naše ličosti stavite u pozadinu, zaboravite nas, ali ne zaboravite sebe, svoj nauk i svoje životno učenje, svoju želju da tražite i samo tražite, bez obzira što možda drugi govorili o vama. Ne dozvolite sebi da putujete izvan staze.

Moji prijatelji, kada jedna osoba želi da uđe u savez s drugom osobom, prva stvar koju mora zapamtiti je, da pruži ruku toj drugoj osobi. Tu se doslovno uzima njeno vrijeme i njena pažnja, koja je život. Sada, ako je to tako, najveća važnost je da se toj osobi uljepša život, da joj se pokaže put, inače, upropaštena su oba života, a nitko nema dovoljno života da bi ih olako gubio, čak i kada bi mogli ostati ovdje tisuću godina, to nebi činilo nikaku razliku.

Ovaj život vam služi da obrazujete sami sebe, da bi spoznali put natrag kući, k vašem izvoru. A vi trebate, ako ste postigli znanje, ne samo sebe izvesti na stazu, nego i druge, jer ne uraditi to je najveći grijeh koji netko može počiniti protiv svoga kolege. Vi ljudi, ste stvarno avanturisti u svome stvaranju, dok se bezbroj puta ne vratite kući i ponovo vratite dole, ne možete pronaći sebe, jer se ne želite ništa odreći, bilo nepoznavajući pravac ili vlastitim nedostatkom interesa.

IRENE: Imam pitanje, Yada. Kako da ne napravimo iste greške drugi put, želim znati o okolnostima koje su dovele do pada čovjeka. Je li viša svijest kreirala nižu svijest i onda joj dala slobodnu volju? Ako je tako, onda je niža svijest izgubila svoj odnos ili odnos s višom svijesti zbog svoje želje da izrazi svoju individualnost?

YADA: Kada je viša svijest dopustila podjelu, ono što vi zovete, stvaranje materije, izazvalo je stanje poznato kao dvojnost. Čineći to, on (čovjek) je stekao nešto što se zove materijalna svijest, svijest o svojoj okolini, u odnosu na sebe. Kada se to dogodilo, i što je bilo dalje, s obzirom da ste izgubili vašu volju, niste napredovali; vi ste se izgubili. To je dio posla, da dobijete natrag vašu volju, vašu sposobnost za vaše živote. Vjeruje se, uglavnom, od strane kršćana, da je Bog stvorio čovjeka i dao mu mogućnost da može birati između dobra i zla. Moji prijatelji to jednostavno nije tako. Čovjek izgleda, kao vrsta, zbog tijela koje ima, liči na ono što se zove čovjek ali on je vrlo posebna životna vrsta. Vi niste ljudi po rođenju. Golo tijelo s kožom ne čini vas ljudima ali pripadate ljudskoj vrsti. Vi ste ipak životinje, koje pripadaju nižem poretku stvari.

To je tek početno razmišljanje, kako inteligentno racionalizirati stvari  da postanete ljudsko biće. Vi nemate moć donositi odluke, dok ne postanete svjesni, dok se životinja ne istjera iz vas. Pogledajte na čovjeka u modernom svijetu danas, koliko praktički, bilo ko, ima mogućnost da odstrani iz sebe životinju ili zvijer. Većina vas, kroz beskrajane i beskonačne tisuće i tisuće godina ste ovdje da biste dobili kontrolu i potisnuli dolje zvijer. Ova zvijer u čovjeku je ista kao i prava zvijer, ona je luda. To se ne odnosi na ljutnju ili na srdžbu. To se ne odnosi kada činite sve negativne i pozitivne stvari. Bez obzira na pozitivne stvari koje većina od vas uspije ostvariti u vašem životu i ako vrlo rijetko. Smatram da nije u pitanju samo uzrok - onoga što vas izaziva da činite, ono što radite - nego efekti. Vi ubacujete lude emocije u vaše misli i na osnovu toga činite ovo ili ono. Zato većinu vremena, u vašem životu, u vašem radu, dobijate psihičke i druge ozljede, a takođe i vi drugima naudite češće nego ne.

Mislite li da je moguće da zdrav čovjek čak i pomisli da se ratom može napraviti mir i inteligentan život? Mislite li da je jedan čovjek koji nema nikakvu kontrolu nad svojim emocijama, može razmišljati o događajima na pravi način? Ne, ne može. Većina vas će učiniti nešto, jer ste to morali. Ima nešto unutar vas, nešto što je uglavnom nižih emocija, koje vas vraća u zvijer, a vrlo često se to naziva, šizofrenični magarac u vama. Sad, znam da ljudi ne vole biti kritizirani. Žele da ih se hvali - a sami bi trebali hvaliti. Treba nastojati da podržavate jedni druge, pogotovo dok hodate okolo s umom u stražnjici, jer vas kriticizam može dovoljno povrijediti, da može pokrenuti želju da se okrenete i iskidate onoga koji vas kritizira. To je u vama manijak, spreman, voljan i sposoban pokazati svoje pandže i zube.

Sada, kreativni put na kojem ste počeli postajati ljudi, je u nastavku stvorio čaroban naslov za sljedeći korak, koji se jedino može shvatiti kao vječni Bog u vama, stvoritelj. Da, to je rekao čovjek, po nadimkom Isus, kada je raspet na križu i uskrsnuo treći dan. No, nije stvarno pitanje koliko dana mu je trebalo da to učini, činjenica je, da je to učinio. A kako se to digao? Kreativna duša, duša Krista ustala je iz ljudskog tijela, koji je bio tako dugo na zemlji. On nije dobio tu ljudskost preko noći, nego kao i svatko drugi. Ne govorim o Isusu koji ste dopustili  da bude ubijen na križu.

Postoje mnogi, mnogi Jesusses koji žele stvoriti svoju vlastitu slavu i moć za svoj mazohistički osjećaj za život, jer to nisu oni koji su se našli u Kristu. Čovjek nije pao. Ako je to i činio, netko ga morao gurnuti. On je poslan od strane višeg uma. Niži um je stvoren od strane višeg uma i poslan na avanturu u stvaranje. To je ono što je ovdje, stvaranje u nižem umu. To je objašnjenje zašto ima toliko nasilja u čovjeku, on pripada nižem umu. Vrlo često kada se odlazi iz fizičkog svijeta niži um još uvijek to preživljava i drži osobu u tom snu. On se još manifestuje na onome što se zove zemlja i ako on nije vezan za zemlju, sam po sebi - to je sve manifestacija niže svijesti. Drevni Egipćani, kada su pokapali svoje kraljeve, stavili su u grobovima, tih kraljeva, svo njihovo bogatstvo. Svo njihovo zlato, srebro i svo drago kamenje, svi fizički užitci su stavljeni u te grobnice.

Prije nego što bi ih pokopali u grobove, ljudi su se okupljali oko grobova, oko mrtvih osoba, faraona i kraljice pjevajući. Održavali su neke seanse. Koje seanse! Oni su time samo ojačavali zemaljske ljude koji su vezani pohlepom, ljude koji su živjeli svoj život isključivo kroz fizička zadovoljstva, kukavce koji su voljeli zlato i drago kamenje, da ih imaju. Oni su im govorili (umrlim) da je svo njihovo bogastvo s njima (faraonu i  kraljici) i da će to bogastvo morati tu ostati. Govorili su da postoji mogućnost da ove grobnice mogu biti razbijene i ove stvari odnešene. Kada i ako se to dogodi oni će za njima ići u potjeru, za tim ljudima, i te stvari će vratiti nazad. Prokletstvo ih je uništilo, smrt ih je odnijela, njihovo bogastvo je pokradeno i oni ga nikada neće dobiti natrag.

ANITA: Yada, kada je izgrađena prva piramida?

YADA: Piramida u Gizi izgrađena prije 25.000 godina. To je pod vodom. To je vrlo, vrlo, staro.

IRENE: Yada, tijekom jednog od nedavnih predavanja spomenuli ste da je život i svijest u astralnom svijetu vrlo osobna stvar.

YADA: Tako je.

IRENE: Ed i ja htjeli bi znati dali bi nam mogli pojasniti neke detalje i možete li nam reći zašto bi bilo teže, za nas, da naučimo o astralnom svijetu, nego o fizičkom životu.

YADA: Da. Prvo ću dati usporedbu između ovoga i astralnog svijeta. Ovaj svijet nije zajednički? Da li vam se čini da živite u svijetu zajedno? Čini se da, i ako vi ne razmišljate o tome, da svi vi, i recimo, dok sam bio u fizičkom svijetu, mi smo svi živjeli u istom svijetu. Vi ne. Dok se dijelite, dijeliti svoje duševne ideje da živite u jednom svijetu zajedno, a istina je da u svaki od vas živi u fizičkom svijetu sam, a u astralnom svijetu na miru. No, vaš kreativni um vam daje ideju da postoje mnogi od vas i da ste povezani jedni s drugim, a jeste li? Razmislite o ovom trenutku na ovaj način. Možete imati isto stanje, ako u praksi možete stvoriti svijet snova gdje idete na spavanje i uđete u taj svijet snova, gdje možete u tom svijetu snova imati bilo koga želite. I to može svaki od vas učiniti..
Dakle, želite li živjeti u tom svijetu, to je sve u redu. To je, kao što sam rekao, kako ga vi odaberete. To je ono kako funkcioniše.

(napravljen je neinteligentan komentar.....)

YADA: Naravno. U astralnom svijetu je ista situacija. Možete dobiti osjećaj da živite na zemlji gdje tisuće i tisuće ljudi ide oko vas. Tu se stvore uvjeti onoga što ste ovdje. Sada, idite u džunglu, kada se umre u džungli, kada stanovnik džungle umre on se nađe u džungli života. Kako drukčije može biti? Možete li zamisliti čovjeka iz džungle, kao mrtvog, da on u sebi pronađe neku vrstu astralne lokacije koja izgleda kao vaš grad ovdje? Naravno da ne. To bi za njega bio pravi pakao, to je istina. Vi se samo pridržavate onoga što ste navikli da se pridržavate. Ako u bilo koje vrijeme nešto krene krivo, na tom mjestu, gdje ste pronašli vaše svijesti, to ćete znati odmah, jer to nije ono kako ste se bili osposobljeni za očekivati – vaša okolina se neočekivano pretvara naopako.

AUD: Moramo naučiti staloženo živjeti, Yada?

YADA: Kada su mnogi od vas istrenirani po životinjskoj mjeri?

AUD: Treba se malo zamisliti.

YADA: To je istina. Možete uzeti bilo koju životinju i iznenada je prebaciti u potpuno drugačiju okolinu, na koju je ona navikla? Ona će biti u stanju konfuzije isto kao i ljudske životinje. I to ne sve životinje, neke životinje na četiri noge će same sebe prilagoditi, baš kao i ove na dvije noge. Neki se ne mogu prilagoditi na novu okolinu, oni će potpuno poludjeti, pa čak i umrijeti, isto kao i ljudi.

Irene: Hoćete li objasniti zašto se teže naučiti u astralnom nego što je u našem fizičkom životu?

YADA: Naravno, jer tamo nemate fizičko tijelo da vas održava, tu ste u pravu, fizičko tijelo na astralnoj ravnini vas ne podržava. Tu su samo vaše misli – vi živite u svijetu misli. Vi ste živi ovdje, ali vi imate plus svijetu ondje, u pitanju je vjerovanje, vjerovanje tako dugo dok se ta uvjerenja ne prikače o vas, vi ćete tada spoznati da ste živi i u tom svijetu. Sada, u astralnom svijetu, većina vas, će otkriti da ste prilično slobodni, puno slobodniji nego što ste sanjali o tome kada ste bili na zemlji, u svijetu stvari. Kada ste ovo pronašli, vi automatski želite igru s tim. Vi tada želite raditi stvari koje niste mogli napraviti dok ste bili na zemlji, i kao što biva, idući okolo i radeći te stvari dolazite u stanje konfuzije.

Na primjer, želite ići negdje. Jedna od dvije stvari će se dogoditi kada o tome mislite - u trenutku misli o mjestu, vi ćete biti tamo. To će biti bez razmišljanja i čekanja da se to realizuje, to je jednostavno razmišljanje da budete tamo i realizovati će se ono što ste mislili. Ovdje, na zemlji, možete misliti i čekati stvar za kojom čeznete, kao želja za posjedovanjem nekog predmeta ali i ne ostvariti ga.. Ali onda opet imate slično stanje u kojem se, ako razmišljate o određenom događaju ili predmetu može realizovati. Ovdje, na zemlji, može trajati malo duže, ali bit će taj događaj, u stvari nećete moći odoljeti. Duševni prijedlog je jednako snažan kao i sugestija od nekog drugog, a često i više. Sada, neki ljudi ne vide razliku između fizičke zemlje i astralnog svijeta, jer to je toliko stvarno – kao stvarnost - isto kao na zemlji. Astralni svijet je tako mnogo sličan zemlji, tako da je potrebno vremena da se prihvati činjenica da niste više u fizičkom tijelu.

AUD: Kada ste govorili o ovom, prošle subote, niste završiti odgovor. Imate ukazati na teškoće koncentriranja, sada u fizičkom svijetu, i kada pokušavamo meditirati.

YADA: To sam rekao i prije, prije svega pokušajte sada misliti, umjesto meditacije. U vašem fizičkom svijetu, možete sjesti i meditirati, o svemu što želite, ali i razmišljati kako je teško zadržati svoje misli na nekoj stvari i držiti ih neko mjerljivo vrijeme. Kako je teško koncentrirati se i zadržati svoju pozornost. Pazite molim, životinja u odnosu s drugim životinjama, naročito iz obitelji mačaka. Obratite pažnju na tu ekstremnu sposobnost koncentracije na svoj plijen. Obratiti pažnju na akciju kroz ekstremnu koncentraciju. Ona sama (mačka) se savršeno koncentriše na plijen, priprema svoje mišiće da djeluju samo ka plijenu, tako da se može naći na njemu, u trenu. To vrijeme, njeni mišići, na njoj, su pretvoreni za lov. Koncentracija. To je prilično velika engleska riječ i to je puno teško ostvariti. Vrlo teško.

AUD: Možete li nas voditi, Yada?

YADA: Voditi kako da to napravite?

AUD: Da.

YADA: Postoji samo jedan način da se to učini. Ne postoji jedna priča kako. Možete vidjeti, među ostalim teškoćama, posebno u zapadnom umu, naravno, imaju ga i oni na Istoku, na cijelom Istoku, svaki kinez ili azijat ne zna ove stvari bolje od bilo koga drugog. Postoji isto onoliko nevjernika u Aziji koliko ima i uvdje u vašoj zemlji. Ima vjerojatno i više, jer ima više Azijata, to je razumljivo. No, pogledajte na tijelo, kao primjer. Je li tijelo pripremljeno u ovom svijetu, u ovo sadašnje vrijeme, u svom okruženju, mišići funkcionišu u tonu - potrebna je samo praksa? Postoji li neka posebna mudrost da se ljudi uče umjetnosti opuštanja? Ne, samo opuštanje.

Možete li se zaista opustiti? Znate li što je pravi odmor, kada to ostvarite i želite izaći iz njega, ne možemo odmah skočiti na noge. Ako biste to i učinuli, mogli bi vjerojatno pasti mrtvi, jer tijelo nije još spremno. Budne osobe se ne mogu koncentrirati. Ako sjedite i opustite se, a misli nisu. ako ih nešto smeta i one idu gore – dolje, lijevo – desno, jer nije um centriran, nije opušten – onda je to znak da svoje misli niste odstranili iz svijesti.

U sjedećoj u meditaciji, američki um radi tu vrstu stvari. Ako je muškarac oženjen ili žena udata, oni misle;
“Kako će napraviti dovoljno novca da bi mogli poslati svoje dijete na faks?" “Dijete nije sasvim u stanju hodati ali oni su zabrinuti kako poslati dijete na koledž”. Nadaju se da će uspjeti dovoljno dugo živjeti tako da ih mogu vidjeti kako smireno rastu. “I'll do mantre” - česti američki molitveni poziv Bogu. Njihovi životi su često dosadni, jer im se ništa ne događa, mole se za svoju dijecu, da mu su ne dogode razne stvari. Zar ne želite zanimljiv život? Jeste li sigurni u to što radite.

Ne tražite život s manje problema, manje poteškoće, jer onda tražite da vas život ignorira. Znam da postoji vrijeme kada ga želite za sebe. Znam, bio sam u iskušenju, kada sam živio na zemlji, bio sam u iskušenju ali ne previše. To su emocionalne misli. Vrlo često, ljudi čija su tijela u patnji postižu mnogo više, ne samo za sebe, nego i za druge, umjesto ljudi koji su u dobrom stanju, jer ljudi dobrog zdravlja općenito nisu u stanju ništa učiniti. Vi osjećate da imate beskrajno puno vremena. Nitko od vas nema beskrajno vremena, jer vi nemate vremena za gubljenje.

Meditacija. Prvo što s njome dobijate je, da tijelo nema površinskih iritacija od znoja iz žlijezdanih znojnica. Onda, kada sjedite, ležite, ili stojite na glavi, ako znate kako to učiniti, na taj način možete meditirati, upravo kao i ako ste opušteni. Prije nego to pokušate, da se opustite, početno je sjediti, vidite ovoga čovjeka (Mark) sjedi na ovaj način, a i ja sam sjedio na ovaj način. Kada sam u ovom čovjeka, tada, ovo tijelo je moje tijelo, pa se samo premještam; ovamo i natrag. To je način sjedenja. U ovom čovjeku, mislim da su se mišići navikli na progibljavanje.

IRENE: To je uglavnom zbog bolova, koje ima većinu vremena.

YADA: Naravno, naravno, ali znate, pregib ne pomaže smanjenju, bez obzira na unutarnje bolove, to ne pomaže. U stvari, to se dodaje na boli, jer zatvara nervne centre. Kada to učinite, možete isključiti živčani centar u solarnom pleksusu, u kralježnici, u glavi, u donjem dijelu tijela. Kada idete meditirati, Ja vam predlažem da sjedite, jer to utječe na tijelo. Sjedite ravno, njišite tijelo na ovaj način - nekoliko puta. Dobićete osjećaj u svom umu, u vezi organa vašeg tijela, i pokušajte ih vizuelizirati tako da se svaki od njih progiba. Ovaj rad ponovite nekoliko puta. Sada možete učiniti bolje, ako ste u lotus položaju, ali ne može svatko uzeti Lotus-položaj. Onda dođete u centar, tako da vam oči gledaju gore, ne morate ih imati otvorene.

P: Centar iznad. . . . . . ?

YADA: Pravo ispred gornjeg dijela nosa, ovdje.

P: Ispod obrva prema nosu?

YADA: Da, upravo. Vi morate znate zašto ste to učinili? Jedan od razloga je, da ste u centru vaše svijesti. Vi ste vizuelizirali centar. Sada možete otvoriti oči i pogledati dolje na pod, bez obzira gdje ste i odabrati mjesto. Vi to čak možete označiti, tako da možete središte svoje pozornosti koncentrirati na to. Onda udišete - izdišete, bez velikog truda, tri puta, udisaj – izdisaj. Dok ovo radite, pokušajte smiriti um, da je slobodan um ili prazan um. Kod većine vas, vaše misli su već prazne, ne morate mnogo iskušavati. Kažem vam, ako vaše misli trče, kao divlje, one traže da trče. Samo ih ne slušajte, ne gledajte ih, pustite ih bez obzira - neka idu - kao što su majmuni, idu, idu. Vidjet ćete da se majmun iznenada smirio, možete postati svjesni toga, da iznenada su se (misli) prestale prikazivati.

Tog trenutka, kada ste postali svjesni toga, da ne razmišljate "vaše misli su sve nestale". Imate svoj um koji možete u potpunosti usmjeriti na što god želite, pitati ili misliti o - vašim najgorim mislima. Tada vi ne pitate svjesni um, jer svjesno ne postoje više. Unutrašnji “magarac” spava, odstranjen je. To što trebate znati je, kako doći u taj trenutak. Tada se možda nećete moći sjetiti kako da vratite “magarca” u svijest opet, ali on je sada na rubu nesvjesnog sebe i doći će do vas automatski, kada ga i ne tražite.

Iznenada, kad je vaš um je potpuno vezan u svakidašnjim životom, kada nemate misao o zajedništvu s višom svijesti, ona će se ukapati u svjesnog vas i reći će, "gdje sam ovo čuo prije?" Vi možda niste ni svjesni da vam je tu riječ dalo vaše više Ja, dok ste u meditaciji, ali nije ni važno. Tko se ikada zapitao, od kuda je došlo zlato koje je pronašao? Nitko nikada nije pitao; "Pa kako sam to mogao dobiti to?" Kako se ovo dogoditi meni? "......
Oni koji su izgubili oni ništa ne govore, jer oni misle da to ne zaslužuju. Što god dođe do vas, ili vam netko nešto nudi ili vam neko nešto otkriva, prihvatite to s ljubavlju i zahvalnošću, zahvaljujući velikom umu. To se zove milost. To je osnova azijske tobožnje ljubaznosti. Oni sve prihvaćaju dobrohotno. Amerikanci sve stiču kroz borbu, čak i stvari koje im se daju.
 "Oh ne, ne, radite to! Zašto to? Oh, to je vrlo lijepo ali ja ne bih to htio/htjela od vas "!

AUD: Osoba koja daje, čini to s radošću.

YADA: Da, u pravu si. Oni to nebi radili da ne žele. To je ono što oni žele učiniti. Čak i ljudi koji daju putem raznih parada. . . .

AUD: Ipak, to se treba uzeti.

YADA: Naravno. Kada osoba nešto daje, ona se možda osjeća odmah sretna u tome, ali kasnije, jer vidite, osoba koja nešto daje možda kasnije žali, ona daje samo da bi se pokazala, a najgori su oni koji žele ljubav a ne budu u mogućnosti da je dobiju. Oni su najviše gladni za ljubavlju, a ne primaju je. Onaj koji daje slobodno, bez misli da nešto dobije, nema osjećaj frustracije u životu, nije zabrinut ili uplašen da ga je život prošao ili je u prolazu. To je kao slobodni, besplatni darodavac jetre.

AUD: Još jedno pitanje?

YADA: Da, rekao sam ovo jer sam se u trenutku toga sjetio, prosto sam samo rekao.

AUD: Da, o jetri?

YADA: Da, ha, ha. Vidiš kako um radi? Ovdje je um bio zaposlen, ili su dva uma?

AUD: Samo je jedan, Yada.

YADA: U pravu si. Postoji samo jedan um. Vi svi živite i imate se u njemu. Kada ljudi to shvate, prestati će graditi fizičke hramove njihovim bogovima. Oni će početi izražavati poštovanje i brigu o hramu života, Bogu života. Nemam prigovora na nijedno ljudsko biće u fizičkom svijetu ili bilo gdje drugdje, to je posao pojedinca, to je njegov život. Ja govorim samo o zdravom razmišljanju - to je sve. Ja ne kritiziram nitkoga za ono što on čini - ja jednostavno kažem, ako čovjek želi živjeti udobno u svakom svijetu, on mora naučiti razumno razmišljati i da zna tko je majstor - tko je Učitelj? Dok se pojedinac svjesno ne odrekne svojih strahova i tjeskoba, on ne može tvrditi, "Ja sam Master" - i to uživo.

Mnogi ljudi, proučavajući metafizičke i okultne stvari, žele znati što je magija alkemičara, kako za sebe pretvoriti što više plemenitih metala. Prva stvar za učiniti je; okrenuti dragocijenu osnovu svog jastva više sebi, a to nije tako teško, jer to isto propagiraju mnogi učitelji, kako na Istoku, tako i na Zapadu. Vidite, magija je djelo koje se odnosi na stvari koje vi ne znate. Kada znate što radite, to je znanstveni pristup, sve tajne nestaju, jer znate da znate. Ako želite konfuziju u fizičkom svijetu, možete je dobiti sa najmanje napora, samo zaboravite razmišljati, a ako želite istu situaciju, možete je dobiti u astralnom svijetu, ili u bilo kojem svijetu – samo napustite svoj životni put, svoj život, kako bi ga netko drugi vodio. Jednostavno, da! Vrlo jednostavno?

MARIE: Ja sam imala dva iskustva, jednu viziju, jednu mentalnu sliku. Jesu li moja primanja tih slika, na bilo koji način, izazvala poseban osjećaj ljubavi - u tom trenutku.

AUD: Da vam opiše pojedinosti, Yada.

YADA: Molim, da.

MARIE: Prvi put je bilo prije nego što smo moj muž i ja bili u braku, imala sam projekat slike u sredini sobe. Vidila sam ga od ramena prema gore. Drugi put, sam ležala. To je bilo prije nekoliko mjeseci, u mom umu sam to vidjela. To je bilo na stubištu, narod stoji oko njega kao da je uznemiren, kao da je netko pao, ili nešto što se dogodilo u tom trenutku. Mogla sam to vidjeti?

YADA: Možda. To mogu također biti tjeskobe misli koje su se dogodile, možda i mjesecima prije tog trenutka, a sada su samo projicirane kao tjeskoba, ljudska nesigurnost, tjeskoba ili zbunjenost. Znate li na što mislim? Sada, o tvome snu – kažeš, drugi je bio san?

MARIE: Ne, to nije bio san. Bila sam budna.

YADA: Vidjeli ste vašeg muža?

MARIE: Da.

YADA: Od ramena gore?

MARIE: Da.

YADA: Je li to nakon što si bila u braku s njim?

MARIE: Ne prije.

YADA: Je li ga vidjela prije? Jesi li ga znala prije?

MARIE: Da, znala sam.

YADA: Naravno, um proizvodi sve vrste kipova, u pravilu, razlozi za to leže u pojedinačnom tvorcu, njemu samom. On može imati promociju svoje duboke ljubavi i naklonosti prema njemu - jaku unutarnju ljubav za njega. Kada se brinete za nekoga, vi praviti njegovu slike vaše ljubavi ili ako mrzite, to je ista stvar. Sada možeš vidjeti, što u stvari radite, kad je slika te i te osobe u tvom umu, kad je došla k tebi kao slika, u tvom umu, on je tu, privučen jednom od dvije stvari, intenzivnom ljubavlju i željom te osobe, ili intenzivnom mržnjom. Sada, ponekad ljubav i mržnju imaju čudan način, postaju mješoviti, tako da lično niste sigurni da li zaista volite tu osobu, ili je mrzite, jer ta osoba može biti kao motiv da se angažujete za tu ličnost.

Sada, želim da vam ovo bude jasno i nadam se da ste razumjeli što sam rekao. Ništa ne može imati želju da donese lik vašeg muža osim vas. I, kao što sam rekao, to može biti uzrok pobune protiv osjećaja dominacije. Sada, kod žena, većinu vremena, ne samo da žele, nego i očekuju da muškarac dominira, ali ima u njima dovoljno muškog da se pobune protiv njega također i pokušavaju se boriti. To je na neki način, oblik sadizama i mazohizama. Ako možete to sami shvatiti, ne možete se vratiti daleko unazad da dobijete bilo kakve moguće slike o tome zašto radite ono što radite.

Kada bi to mogli znati, onda mi ne samo da bi bolje razumijeli sebe, nego bi razumjeli i one s kojima smo povezani. Bilo da ih volimo ili mrzimo, mi bi znali što stoji iza toga. Tu je mnogo djece koja pokazuju pretjeranu ljubav svojoj majci, a zapravo to mrze ali se boje suočiti s mislima da mrze svoje majku, tako da postavljaju ljubav ispred. Onda to stvara unutrašnje sukobe, unutar dijeteta, i to ih može odvući na sve vrste negativnih misli i akcija. Ljubav je vrlo čudna riječ. Možda nije riječ, možda je samo ono što vi ljudi činite s njom, a to nije moguće?

ANITA: Yada, to nije mogla biti projekcija?

YADA: Naravno, to može biti i da je njezin muž želio da je s njom, projektujući lijep način. Oh da. I tako on može projektirati sliku sebe. Sada, to je projektirano tamo gdje se činilo da se vidi? Ne, to nije bilo vidljivo fizičkim okom, ali se vidjelo kroz mentalne oči. To znači da njegova želja da je zaštiti, da s njom djeluje kao simbol ljubavi, uzbudila je živce u mozgu, optičke živce, koji su joj dali dojam njegove slike. To je ono što mi činimo kada želimo predstaviti sebe Marku. Mi ne dolazimo i ne stojimo u sobi s njim, i ako gledamo kroz njegove oči, čini se da tu u sobi zauzimamo prostor - ali zapravo tu nismo.

Vrlo često, vizija je kao glas u telepatiji. To je još jedna vrsta telepatske komunikaciju. Da li sam jasan, molim? Da, vrlo često ljudi misle da čuju glas, a možda ga mnogi ljudi i čuju, stojeći na istom mjestu čuju taj glas koji govori. Tada čovjek može skočiti zaključujući da je to duh, ako je vjernik, i ako vjeruje u duhovna bića on neće misliti ništa drugo. Biti će ga teško uvjeriti da to možda nije duhovno biće, nego telepatska komunikacija od nekoga iz fizičkom svijeta, neke misli, neke zalutale misli. Potpun stranac može spavati i imati jak osjećaj, emociju o nečemu, i ustanoviti da ima iskustvo u snu i projekciju misli i slika o sebi, i o okolnom prostoru.

Ako ne u prostoru, kao takvom, onda u većem, gdje je um, gdje vi svi živite. Svatko kome se to dogoditi, da u svom okruženju predviđa ovu misao, može se uzdići, može snimiti žive osobe. Ali kad živa osoba nije živa osoba? Onda smatrate da su oni od vas uvjetovani u fizičkom svijetu, smatrate da ste u fizičkom svijetu - ali to nije tako, vi živite u umu. Ljudi u astralnom svijetu, kada su u astralnom svijetu, kažu da su tamo živjeli. Znate, čujete kako ljudi puno govore o ovom životu, a zatim opet reinkarnacija u ovaj život. Ali, jedva da itko govori o mesu između dvije kriške kruha, astralnom svijetu.

IRENE: Mislim da se većina ljudi ne sjeća djelova svojih života. Bilo bi dobro kada bi se mogli sjetiti.

YADA: Mnogi ljudi, mnogi od vas, u fizičkom svijetu, imaju sjećanja na astralni svijet. Mnoga od iskustava koja mislite da ste imali u drugom životu, održana su u astralnom svijetu, ne samo nakon što izgubite fizičku strukturu, nego i prije, u projekciji. Osoba odlazi negdje i odjednom kaže:
"Uh, bio sam ovdje prije, sve to znam, ja to znam kao što znam dlan moje ruke. Ali ja neznam da sam ikada bio ovdje prije".
Oni koji znaju nešto o preporodu, naravno, oni će sljedeći korak zaključiti: "Oh, ja znam - u drugom životu".
Ali možda i ne. Ovo vam se može dešavati i u ovom životu, dok ste bili psihički užurbani, bavili se s nečim, upravo ovdje, dio vašeg mišljenja može vam pobjeći, tumarati, živjeti malo život u tom stanju.

A kad se vrati natrag, zaboravio je da vam kaže - ja - svjestan sam sebe. On je zaboravio reći:
"Oh, jesam li izostao neko vrijeme! Želite znati gdje sam bio? Uživao sam u tom vremenu. Oh, ali neću vam reći,  zapravo - poslije, kasnije".
Zar to nije iznenađujuće, kada razmišljate o životu, koliko se sve se čini da je u biti kasnije. Kasnije molim te, a u stvari, vi želite to sada. Sada, sada, sada. Vi toliko osjećate taj način u svom svijetu, napisali ste pjesme, kao o;
"ne postoji sutra".
I tačno je da nema, ako to ne želite. Ako naučite živjeti sada, vi to možete držati koliko god je vaša svijest s vama. Ne dopustite da luta okolo na taj način. Držite pravac. Zadržite budnost! Ostanite svjesni kada ste svjesni; sanjajte kada sanjate. Nitko nije mrtav prije nego je mrtav, pa ne pokušavajte to, ne razmišljajte o tome, to nije korisno.

Vi ne razmišljate o tome da li ćete večeras sanjati kad idete u krevet. Vrlo rijetko vam se to, unutar vas, javlja,
"Hoće li večeras sve biti prazno, kad idem na spavanje, ili ću imati uzbudljiv san? Hoću li imati pravi životni san ili će mi moje zbunjene i uplašene misli doći u moj san i lijepo ga uništiti, pretvoriti ga u noćnu moru? "
Čovjek može sanjati prekrasne snove, ići na spavanje i buditi se u prekrasnom snu. Vidjeti ono što je činio, uzeti lijepe misli u svoj san, mirne misli, i sve je lijepo - nevjerojatno lijepo, osjećati se tako dobro i prijatno.

Tada iznenada, to malo derište iz tame, zove u strahu, zove na krivnju, zove anksioznost, počinje skakanje iz svojih snova sa suzama i užasnim noćnim morama. Cijepa se ljepota, a ružnoća uzrokuje da se osoba koja se probudila s užasom, vrlo često, ne želi više ni spavati, želi ostati budna. Teror ili nema terora. Da. Ne dozvolite sami sebi da uđete u svijet snova, koji se zove astralni, noseći tjeskobe sa sobom. Uzmite ljubav, saznajte realizaciju i ne bojte se. Mnogi ljudi koji su rođeni u fizičkom svijetu, uplašeni su prije nego su došli ovdje, jer su morali napustiti astralni svijet.

IRENE: Yada, jedan sat je istekao, pa ako želite da se sada povučete.

YADA: Oh. Je li tako? Mislim da ću se povući na neko vrijeme, pa kasnije možete nastaviti. Hvala.

GRUPA: Hvala, Yada.