04. 06. 1965. - PREDAVANJE / Mark  Probert & Yada di Shi’’ite

Medij Mark Probert

YADA: Senas et Senahas.  Yada di Shi’’ite

GRUPA: Notchi, Yada.

YADA: Notchi, notchi. Slušao sam vaš razgovor i jako je zanimljiv. Čovjek u svom radu, na zemlji, je jako čudna životinja. On je došao, po vlastitoj želji, koju je sam napravio, da vjeruje u svakojake stvari. Još u davnim vremenima čovjek se trenirao za likove i prizivao duhove.

JOSIP: Pozivao natrag mrtve, zar ne?

YADA: Da, vrlo dobra. Sve je to bilo davno prije, prije nego što je napisao sve svete knjige. Čovjek se klanjao kamenju, drveću i raznim drugim zemaljskim stvarima. Tako je počeo praksu komuniciranja s mrtvima, a to mu je dalo mig da u prirodi postoje, osim fizičkih, i druge stvari. Kroz vlastita ubjeđenja započeo je praksu komuniciranja s duhovima da bi s njima razgovarao o bogovima. On je tako stvorio bogove iz svojih misli i mnoga druga bića koja su mu značila kao da su "bogovi".

Naravno ne sa engleskim riječima ali koriste se različite riječi, ovisno o tome iz koga dijela svijeta su ljudi bili, a i sada. Sada, Indijci, Indijanci i Istočnjaci, imaju stotine bogova, te u Kini i sve kroz Aziju, postoji priličan broj tih bogova. No, jedno je sigurno, svi oni dolaze iz istog izvora, čovjekove komunikacije s duhom.

U početku, čovjek nije toliko komunicirao sa svojim prijateljima ni sa rodbinom, a pogotovo ne sa svojim neprijateljima, ali on je komunicirao s onim što je on mislio da su bili bogovi. Bogovi žetve, bogovi svakojakih stvari, bogovi oluja, bogovi planina. I tako su grupe ljudi, uglavnom muškarci, da bi bili zajedno u određeno vrijeme u godini dana ili u određeno vrijeme u mjesecu, kad je pun mjesec, pozivali ove bogovima i s njima ostvarivali kontakt.

Oni bi napravili veliki krug, ponekad ih je bilo nekoliko stotina, sjedili su i pjevajući pozivali svoje bogove, najviše zato, da bi ih posavjetovali o načinima i sredstvima kako da proizvedu što više hrane, a sve zbog kvalitetnijeg življenja. Sada, neka od tih bića, koja su se materijalizirali bila su divovskih proporcija, a većina njih je bila prilično odvratna. Često je bila vrlo velika borba među sjediocima koji su bili u krugu. Oni su se bojali, ako im ne udovolje da će napraviti veliku pustoš, jer su izgledali više kao đavoli, nešto najgore što su oni od tada viđali.

Njihova inteligencija, naravno, bila je kolektivna inteligencija, onih u grupi. Vidite, čovjeka je uvijek sve stvarao sam, nakon što je stvorio svoju sliku i priliku. U kršćanskoj Bibliji se kaže da je on, Bog, stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Velika većina kršćana danas vjeruje u fizikalnost, fizički izgled, te na taj način on (čovjek) je napravio svog antropomorfnog boga.
(antropomorfizam – tumačenje božanskih i prirodnih pokretačkih sila, po analogiji, s individualnim ljudskim osobinama.)

GOST: Imali su čovječiji oblik.

YADA: U pravu si, da, po svom izgledu. Oni su došli do njih, naravno, kad su materijalizirali ta bića - ta bića su imali ruke, noge i oblik koji je izgledao ili nalikovao na ljudski, ali češće gigantske veličine, veoma visoka i velika bića s ispupčenim očima i ustima koja su slinila – izgledali su jako, jako strašno.

JOSIP: Je li se, među njima, izdvajao neko posebno, kao pojedinac, koji im je bio vođa Yada? Je li postojao netko kao što je svećenik, liječnik ili vještac?

YADA: Ne u početku. Svi su ti ljudi radili zajedno. Ali onda nastavljajući svoj eksperimentalni rad - nastavak, oni su otkrili da neki pojedinci u grupi imaju više snage, više psihičke sposobnosti i veću mogućnost za izradu fizičkih pojava, nego ostali. To je sve prirodno, ali za njih, to je bilo nadnaravno. Oni nisu znali zašto neki pojedinci imaju tu moć, niti su znali odakle su ta druga biće došla.

Beba je bila potpuna misterija za njih. Nisu povezali seksualni odnos s rođenjem djeteta. Čovjek je u svom ranijem životu bio jako, jako velika neznalica, čak i do najmanjih stvari, najprirodnijih stvari - sve je za njega bila misterija. Tako se može vidjeti da je on samo mislio kako stvoriti vlast, ne znajući da je stvarajući tu svoju stranu, više proširivao strane vlastite svijesti.

GOST: Govoreći o sebi, ja nisam znao kako sam došao kao beba, jer kada sam bio dijete rečeno mi je da je moja majka morala otići, i mene morala odnijeti, jer je govoreno da će indijci doći i odnijeti bebu, američkih Indijanaca, i naravno, ne želeći da se vide djeca okolo, moralo se negdje ili nekome otići. Čini mi se da smo mi stalno ponavljali to neznanje.

YADA: Naravno, da. Kada je Mark bio mali dječak, priču mu je dala njegova majka, da je liječnik donio bebu u svojoj maloj crnoj torbi. Vidiš, sve to dolazi iz stida, straha i strašnih stanja nesigurnosti koje je pretrpljeno još iz utrobe, i prije nego što je on došao ovdje, rodio se. To proizilazi iz činjenice da ljudi nisu znali kada su došli ovdje, da ne znaju kako su došli ovdje. On (čovjek) nije znao ništa o sebi i kad je pogledao okolo i vidio te druge životinje, nije isprva mislio ništa drugo nego da je jedna od njih. Ali tada je počeo raditi nešto što je prirodno za ljude. Počeo je razmišljati o stvarima.

To je razradilo mnoge prekrasne misli, ideje koje su divne u vašem društvu. Uglavnom u grčko vrijeme, umjesto da traži da se druži sa običnim ljudskim dušama, prijateljima ili rođacima, čovjek je činio sve kako bi imao komunikaciju samo sa onima iz svoga plemena, jer je smatrao da će ga bića iz drugog plemena uglavnom napasti i donijeti mu štetu, više nego mu donijeti ljubav i zaštitu. Opet, čovjek je oduvijek sumnjao da njegov kolega ima više zlobe nego dobrote, i to je prirodno, jer svi vi to imate unutar sebe – vaš vlastiti strah.

GOST: Vidimo da sumnja izaziva sumnju.

YADA: Oh, naravno, da. Tek mnogo kasnije čovjek na zemlji je otkrio vrijednost komuniciranja sa svojom vrstom. Tako je on odbio da poziva bogove i počeo da poziva samoga sebe. Opet, na taj način, on je dobio znatno znanje, korisno znanje u vezi stvari koje je trebao činiti da svoj bolji život. U davna vremena čovjek je bio mnogo više uplašen u svojoj okolini jer je imao mnogo zastrašujućih iskustava. Imao je osjećaj da je priroda bila okrenuta protiv njega, imao je mnogo loše snove. Većina snova u tim vremenima bili su ono što bih nazvao noćne more. Tek nakon što je čovjek počeo da se malo usavršava, da izlazi iz svoje životinjske prirode i razumje svoju ljudskost, počeo je da postaje ljudsko biće.

JOSIP: Yada, bio sam pod dojmom, da prije nego što čovjek počeo da komunicira, bojao se nekih prirodnih pojava.

YADA: Oh, naravno - oluje.

JOSIP: Munja, gromova, oluja. I ja sam to mislio, vjerojatno je dobio ideju da pozove ta bića, da kontrolišu te stvari, jer on nije mogao imati nikakvu kontrolu nad tim stvarima.

YADA: Oh da, naravno. Bogovima vjetra, bogovima vatre. Kada su bile munje one su uzrokovale velike vatre u šumama, a ta bića su mislila da su bogovi bili protiv njih. Oni nisu mogli zamisliti kako bi se mogla pojaviti vatra iz energije. Dakle, vidite odakle sve dolazi vaše rano učenje? Iz vašeg neznanja, neznanja od strane uma. Kada je čovjek počeo da misli, da sagledava istinu on je prestao razmišljati da sve što dotakne će ga napasti. U vašim modernim vremenima prizivanje duhova se praktikuje seansama u sobi, spiritualizam, što je dječja igra u odnosu na ono što je čovjek činio u prošlosti, a što rade u sadašnjosti neki od vaših visoko obrazovanih umova u tajnim grupama. Ne možete naučiti ništa vrijedno u seansama po sobama.

To je za one neobrazovane, sve se to ipak svodi na strahopoštovanje. Ima okultnih skupina, širom svijeta, koji na svojim sastancima, određene noći jednom tjedno, u određeni sat, eksperimentiraju sa Kundalini silama, energijom koja je ektoplasmik. U svom izvornom stanju je to protoplazma. Oni uče i prakticiraju kako izvući protoplazmatsku energiju iz stanica i kako je usmjeriti na stvaranje obrasca. Sada, kako bi to bilo uspješnije, oni isto tako znaju kako da ostvare komunikaciju sa duhovnim bićima, na razini svijesti, koja nisu iz fizičkog svijeta. U gotovo svim okultnim praksama, drugi se zovu za poučavanje i pomoć.

GOST: Da li je to ono što oni nazivaju vodič?

YADA: Da.

GOST: Čuvar?

YADA: Da, bolje je čuvar. Zatim tu su i drugi oblici magije, kao što je praksa proširenje svijesti; korištenje daha energije i pentagrama?

GOST: Da, pet zvijezda.

YADA: Da.

GOST: Ili, ilustracija s pet strana.

YADA: Da, i osmerokut i trokut, sve je simbolično. Vaša moderna nauka, geometrija - u antičkom okulizmu dovela je geometriju u igru i ta ranija učenja imate i u današnjim školama. Ali kod vas je to predstavljeno da ima vezu s fizičkim linijama i oblicima vašeg fizičkog svijeta. No, svi ti geometrijski uzorci koriste se u okultnim praksama. Krug je često prikazan kao zmija koja guta svoj rep. To je prikaz energije koja ide u drugi oblik energije, kroz geometrijske uzorke. To je slično učenjima života da je cijeli svemir geometrijski dizajn.

A kada postignete neke mentalne komunikacije s geometrijskim uzorcima svemira, onda ste u direktnom kontaktu sa energijama, koje vas nauče kako iskoristiti te energije, bez obzira na to da li ih želite u svoj kalup. Kao na primjer, u umjetnosti iscjeljivanja, poziva se geometrijski uzorak krug, koji se usmjeri na koštane strukture, ako je kost slomljena, kost se okružuje u krug, a zatim se upute energije, protoplazmatske energije iz svoga tijela, uz korištenje daha – kost se može izlječiti odmah. To je ektoplazma, to je tvar koju možete pronaći u sobnim seansama koja se materijalizuje, ali ta energija, ako je pravilno usmjerena, postaje stvarnost - za površinsku strukturu.

JOSIP: Je li ovaj krug, koji se stavlja oko kosti, mentalni ili samo fizički krug?

YADA: Započinjete s mentalnim krugom, onda možete ispuniti taj krug sa ektoplazmom s upotrebom daha. Sada možete odmah vidjeti, i ako jednostavnim riječima, kolika je složenost ove operacije.

JOSIP: Da, jer ja ne mislim da previše ljudi to može učiniti.

YADA: Ne, to je točno tako. Sada, postoje mnogi iscjelitelji u različitim stanjima mudrosti, vrlo dobarih, ali većina njih ne zna što rade, oni ne znaju kako to učiniti.

GOST: Oni samo izgledaju da imaju ono što se zove, dar ili talent za to.

YADA: Da, to je upravo. Kao Mark ovdje, on je bojio slike, ali on ne zna kako se to radi. Sada ne morate znati, jer vaš nesvjesni dio vas to zna i to je sve što je stvarno potrebno. Znam da ovo sada postaje više akademska stvar nego praktična. Želite li mi nešto reći?

GOST: Yada, na posuđu ili slikama iz drevnog egipatskog razdoblja, postoje neke ilustracije, gdje se u pocioniranim cituacijama pokazuje, kako su tu energiju koristili za sebe?

YADA: U ranijim vremenima prikupljanje energije je bilo sledeće; sjedili su okrenuti  prema suncu, a zatim su pokušavali disajući uvlačiti energiju u svoja tijela. Kasnije su spoznali, opet kroz iskustva i praksu, da se može sjesti bilo gdje, stajati na glavi ili na drugi način dobiti još tih energija i re-energizirati sebe, ili re-energizirati netkoga tkome nedostaje energije - budući da ste vi zapravo pozicija ili antena preko koje je potrebno donijeti energije pod vašu kontrolu.

GOST: Što onda?

YADA: To je u vašem umu.

GOST: I razaberemo. Tada naš um vizualizira ove događaje?

YADA: Upravo. U moje vrijeme, u mom gradu, mi smo trenirali štovanje sunca. Mi smo se saginjali ujutro i noću, i dok smo to radili, mi bi još disali. Tako smo pokušavali napuniti tijelo energijom sunca. Sada, u vrijeme, moje ranije civilizacije, to je bilo poznato i u našim hramovima, bila je utemeljena činjenica, koju smo znali, da je sunce bilo bog - značenje, izvor našeg bića, što znači izvor svih bića, jer bez sunca, nebi moglo biti nigdje života. I previše, kada smo se klanjali suncu, davali smo svoj dar, dar života. Kasnije smo spoznali kako možemo prikupiti energiju iz sunca, noću ili danju. Pad energije na Zemlji je noću i nešto je raspršenija s manje gustoće, nego što je danju. Zbog toga smo počeli razmišljati o noći kao negativnom stanju.

GOST: Pa, ima više vragolija po noći nego po danu.

YADA: Samo zato što ljudi ne vjeruju u ono što ne mogu vidjeti.

GOST: Nije li to istina.

YADA: Oh da, naravno. Sva ta ubjeđenja dolaze iz vjerovanja i negativne strane života, ili noćne strane. Danas u vašim modernim zemljama noćna stranu života je postala praksa. Praksa koja sve više ide na Halloween (noć vleštica) klanjanje Đavlu, Sotoni ili Luciferu. Nažalost, istina je da ništa ne znate o nazivu Lucifer. On je biće svjetlosti. On nikada nije bio biće tame, on to nikad nije bio. Ali, kada se njegova pojava pojavila među određenim osobama na zemlji, drugi ljudi, kako bi ga diskreditirali, počeli su ga zvati drugim imenom, zlim imenom ili nazivom koji predstavlja oličenje demona. Čovjek je imao broj bića svjetlosti, ili Lucifers. Lucifer je nositelj svjetla, a ne zao duh - ne tame.

GOST: Nije li on i danas još uvijek Lucifer.

YADA: U pravu si. On je još uvijek biće svjetlosti. Čovjek je u svom strahu, u svojoj ljubomori, učinio istu stvar, kao i za onoga čovjeka iz Biblije – Isusa. Sve je učinio da ga diskreditira. Sve je učinjeno da se diskreditira Mohammed. Sve je učinjeno da diskreditira svako biće koje je došlo da čovjeku pomogne da izađe iz svoje tame. Čak i vaš običan čovjek, kad se diže sa mislima da pomogne drugima, da im ukaže na bolji život, um mase se diže i pokušava ga uništiti.

JOSIP: Ja sam siguran da je i Gandhi imao nevolje u svojoj okolici..

YADA: Naravno. I na kraju tu je bio onaj koji je odlučio da ga više nema. Njegov mali um nije mogao više tolerirati ono što je bio; divno inteligentno biće, pa je pucao u njega. Na neki način, to je dobro da je veliki Mahatma otišao sa zemlje na taj način, jer to mu je nešto od boga, znaš. Određeno mu da bude mučenik, zar ne?.

GOST: Obesmrćen je.

YADA: Da, naravno. Ljudi trebaju vođu, jer ništa ne dolazi iz mase uma. Oni trebaju taj kontakt s umom i sa svojim razmišljanjima u isto vrijeme, isti ljudi koji očajnički trebaju takve stvari, oni su okrenuti protiv njega. Da li, ako pretpostavimo da je priča o čovjeku, Isusu, koji je visio na križu, tačna, ako je to istina, mislite li da su ljudi koji su stajali oko križa stvarno razumijeli što se događa?

GOST: Ne, uopće ne.

YADA: Ne, uopće ne. Neki od njih su vikali a drugi su se smijali. To je Sadizam u vama, to je mazohizam u vama. Ove stvari su u vama zbog vašeg neznanja.

ANNIE: Dobra večer.

YADA: Dođoste da nas vidite?

ANNIE: Hvala. Dovela sam moju lijepu prijateljicu, Nancy.

YADA: Oh, ja sam sretan da zadovoljim Nancy.

ANNIE: Hvala.

YADA: Da. Annie? (Annie: Da) Ova djevojka nije došla zbog neke krize, ona je u redu, osjećam da je sve u redu?

ANNIE: Mislim da, na taj način. Ona se čini da je vrlo sretna, jer ide na godišnji odmor za mjesec dana.

YADA: Oh, jako lijepo.

ANNIE: Mislim da će to biti dobro za nju.

YADA: Oh da. Vidiš, svaki put kad ljudi rade ono što vole, umjesto što rade ono što ne uživaju, onda oni trebaju odmor. Kada činite ono što volite raditi, da li bi uzeli godišnji odmor? Ne, ne treba? Ali većina vas koji radite u ovom svijetu danas, radite za novac da možete živjeti - tako da vam se cijeli život temelji na klanjanju zelenom bogu.(dolar)

GOST: On je kontrolni element.

YADA: Naravno.

JOSIP: U našem svijetu, pod ovim ekonomskim sustavom, ne možemo činiti drugačije, ako želimo da postojimo.

YADA: Naravno. Znaš, mudar čovjek čini ono što mu njegova okolina kaže. U redu je i da se pobuni, pogotovo ako ima mjesto za odlazak gdje su cijenjeni pobunjenici. Ali, da se pobuni protiv svog okruženja i dalje ostane u njemu je ludost. Ako vam se ne sviđa, jer to nije u skladu s vama, zašto ne nađete negdje bolje? Pobunjenike. Pobunjenici su često ljudi od razmišljanja. Oni ne vole da se prilagode. To je uglavnom zato, što su slike u njihovim glavama, kako bi stvari trebale biti, a nisu.

Sada, mislim da je bolje da u skladu sa svojom okolinom, koliko god možete, u međuvremenu povremeno pobjegnete iz tog okruženja. Idite na neke druge predjele, a onda se vratite natrag? Čovjek uvijek teži, uvijek se bori, bez obzira što on dobiva - bez obzira koliko mu to donosi dobro, on će se nastaviti boriti za nešto bolje. Dobar! To je način na koji funkcioniše, to je zakon, to je način koji bi trebao biti. Pa tko se može suprostaviti čovjeku koji želi bolji život? Samo budala bi to učinila. Vi želite sve bolje automobile, a pričate o bogovima?

JOSIP: Da.

YADA: U kasnijim vremenima, metafizičari i okultisti su došao do zaključka, da je sve što su vjerovali, u bogove, već imali - bilo je u njima. I u ovim vremenima to je od njih otpalo, oni su zaboravili o tim bogovima i počeli su da koriste svoje ovlasti kako bi stvorili pametnije stvari u životu. Oni koji nisu zaboravili o tim bogovima, izgrađivali su hramove i hramove. Jedan hram nije dovoljan. Jedan hram vuče čovjeka u beskraj, beskraj hramova. Gdje će on prestati? Pogledajte na današnji svijet. Postoje milijuni hramova, od kojih je većina vrlo raskošna i skupa, uglavnom napravljena od krvi i znoja vjernika. Da li to čovjekov show raste? Mislim da ne. Mark je danas nazvao doktora zbog čovjeka u zgradi gdje je Irena, što si zvala?

GOST: Bolnicu?

YADA: Bolnicu, hvala. Sada taj čovjek pripada religiji sedmog dana?

JOSIP: Adventisti sedmog dana. Da. Sada taj čovjek je govorio doktoru i Marku o vragovima, sotonama i Edenskom vrtu, kako je čovjek nastao i kako je čovjek proklet od Boga, ali ga Bog istovremeno ljubi. Ima li to smisla? Da li vam je to normalno, da vam Bog može, u jednom te isto vrijeme, pružati ljubav kroz njegovo stvaranje i ujedno prokletstvo.

GOST: Što mu je Mark rekao?

ŽENA: Ne razumijem.

YADA: Ne, na žalost, Mark je emocionalna vrsta kojoj događaji ne zaustavljaju jezik, a pogotovo u ovakvim situacijama. Ove stvari su u najboljem slučaju njegov osjećaj svijeta, jer on još ne želi pritisnuti svoje emocije prema dolje. Ali on je bio prilično dobar danas! SMIJEH

GOST: Ti si bio sa njim?

YADA: Da, da. Sada, drug put, u neko drugo vrijeme, on nebi imao dlake na jeziku. Ali, Mark je znao da time neće ništa bolje postići, tako da je to prilično dobro za njega. Ali on je rekao doktoru:
"Da li zaista vjerujete da je čovjek voljen i proklet od svoga Boga?"
Doktor reče: 
"Da, kad je Bog stvorio čovjeka dao mu je slobodnu volju i on ne mora ljubiti Boga u povratku”.
Morao je reći “ne” i klonite se slijediti đavla.

Čini se da ne postoji ni jedan treći tečaj za čovjeka. On mora uzeti ljubav, ili Božju ili Đavla. Zašto čovjek ne uzima ljubav? On ne može, jer ne zna. On ne zna da je Duša dostojna ljubavi. Većina ljudske vrste, a ima previše vrsta, imaju različiti osjećaj srama, osjećaj straha i tjeskobe. Svi ovi negativni uvjeti stvaraju u čovjeku vlastito mišljenje da on nije jako milo stvorenje. To je tužno, ali to je istina. Sve suze, ovog svijeta, neće ovo promijeniti, svi koji to žele, sve filozofije neće ništa promijeniti. Pojedinac to mora sam u sebi promijeniti, nitko mu drugi to ne može učiniti. Mislite li da bi ga ikada, kao takvog, od planiranog događaja, zadržalo bilo koje ljudsko biće, ako je on odlučio da nešto učini ili da mu bilo tko obeća nagradu da to ne radi? Čovjek je stvaralac. Taj kreator u njemu, ne zna ništa o ovome, što je niža svijest, poziv na dobro i zlo – on nezna ništa.

Kreativna aktivnost je priroda više svjesna sebe da bude zlo, da je opasno, ili nešto drugo, zato što niža svijest ne zna ništa o stvaranju. Niža svjest sebe vidi kao promatrača. Danas vam se gleda televizija. Vi ste promatrač, a ne stvaralac igra. Vi se ne krećete kao glumci, ali budući da razumijete igru vi možete predvidjeti što će se dogoditi svakome od aktera. Vi ste u poziciji kao promatrač gledati u budućnost glumaca. Sada postoje neki ljudi koji su malo osjetljivi i sposobni za predviđanje budućnosti. Ali ne prognostici?

GOST: Prognostičari?

YADA: Prognostičari je prava riječ. Što mislite, što to znači?

GOST: Ne znam što to znači, ali to je riječ koju ste tražili.

YADA: Ljudi koji predviđaju buduće aktivnosti, yes?

GOST: Možda, Yada, ne znam. SMIJEH.

YADA: Čak u vašem svijetu, sa vašim jezikom, postoje mnogo stvari koje ne razumijete, da?

GOST: Oh da, mnoge, mnoge stvari.

YADA: Engleski jezik je vrlo, vrlo težak. Annie, želite li nešto reći?

ANNIE: Ne, ali samo sam se u sebi osmijehnula izrazu,
"Ja vas, prisluškujem."

YADA: Oh da, to je do neke točke. Je li dama bila ovdje prije?

ANNIE: Ne, ona je vrlo draga, moja stara prijateljica. Ovo je njezin prvi posjet našoj grupi.

YADA: Meni je tako drago da joj se dopadne. Ne znam da li ću joj se dopasti ili ne. Ponekad, kod novih stvari, vi ste ili neutralni ili želite odbiti. Ali nitko ne može djelovati na drugačiji način, jer to je način na koji djeluje um i emocije vam govore kako biste trebali djelovati. No, možda mi želite nešto reći?

NANCY: Mislim da ću morati reći samo Puk, tako zovem Annie, ja ne znam nekog drugog tko bi imao takav naziv "đavo od djeteta", ali ja je tako zovem, jer to je onako kako ju ja znam. Postoji vrlo malo ljudi u svijetu koji mogo tako nešto nositi, a znam koliko joj Vi značite i ja se osjećam jako ponosna, jer nema svatko tu mogućnosti biti s ljudima koje Puk toliko voli.

YADA: Ja sam najviše počastvovan. Znate, prijatelji moji, kada drugi čovjek usmjerava svoje poštovanje, svoju ljubav, svoje osjećaje dobrote prema drugome, taj drugi je blagoslovljen onkraj riječi, više nego bilo koji bog koji bi ga mogao blagosiljati. Kada se voli, unutar ima još jedna ljubav. To je dar ispunjenja. To donosi unutar nešto, što ne možete dobiti na drugi način, mir uma. Vi ljudi ste BEZ LJUBAVI MRTVI. Ništa ne može doći do vas bez nje. Vi ne možete davati ništa drugo, ako vam neko prvi ponudi prvi dar, dar ljubavi. Sada su osobe kojima se daje materijalisti i ako ovo može zvučati kao govor vrlo niske emocionalne vrste, samo ukoliko ste zainteresirani za tuđi način razmišljanja. Trebate li sebi dozvoliti da budete vođeni od strane slijepih osoba? Koji imaju oči neka vide. Često se kaže da slušate, ali vi ne čujete, gledate, ali ne vidite, vi se dodirujete, ali ne osjećate. Kako je to istinito!

Vi ste mrtvi kad radite te stvari. Pogledajte u vaša tijela, u svijetu – kako izgledaju, kao da nemate ništa zajedničko. Za mene vi izgledate kao svjetlost. To je ono što jeste, jer ste rođeni u svjetlosti, vi ste kreatori. Nema drugih stvaratelja. U vašoj kršćanskoj Bibliji govori se da Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku, kao što sam govorio i malo prije. Da? To ne znači fizički, ali znači sliku i priliku u Božjem umu. Trebao sam reći, jer možda bolje razumjete, u duhu. Ali, vidite, ovo je kriva riječ. Duh znači dah. Duh znači disati, dah. Vi ste dah. No, da li je to taj vaš dah koji preživljava smrt svoga fizičkog tijela, dah koji izlazi. To je stvar koja daje umu da preživi. To je ponekad dobra stvar da znate da to nije dah da živite kada osjetite koliko neki ljudi imaju loš dah? Smijeh. Annie, ili kako ju zovete – onako kako je vi zovete? Pak?

NANCY: Puck.

GOST: P U C K?

YADA: Puck, Hum ......

ANNIE: Ne znam od kuda ime potječe, JA sam ga odjednom dobila.

YADA: Izgledam li ja vama kao Puk, heh?

NANCY: Oh, ja ne znam da li izgledate.

YADA: Oh, ja ne mislim tako, jer vidite kada vi kažete to ime, u vašem glasu se osjeća toplina prema njoj. Osjećam da imate ljubav, duboko poštovanje prema njoj. Dakle ime koje govorite je kao ime ljubavi, divno. Vi činite mnoge divne stvari koje mnogim ljudima znače? (YADA pokušava kašljati)

JOSIP: To je težak kašalj, zar ne?

YADA: Da, da. Ne volim to ni probati, jer razbija um i ovo čovjekovo tijelo. To uzrokuje određene posljedice u mozgu i živčanom sustavu, znate posljedice?

GOST: Da, posljedice.

YADA: Da.

ANNIE: Yada, danas smo išli u Sea World - Nancy i ja. To je mjesto gdje su zarobljeni kitovi i dupini. Oni rade na dresuri s dupinima, tako da se ljudi bolje razumiju što su u mogućnosti dupini da kažu. Imate li što reći, samo o onome, što oni znače u odnosu na ljudske živote i kakva će se komunikacija na kraju dogoditi?

YADA: Ova morska bića, postoji drevna priča o njima. Bilo je učenje, da je dupinov um jednom došao na zemlju i postao ljudsko biće vrlo naprednog uma, a onda je došlo puno problema među ljudima, puno trenja i ratova i ta bića su otišla natrag u more.

GOST: Pametni.

YADA: Naravno! Sada ta bića imaju duh i govore. Oni čine neke vrlo piskave zvukove. Svaki od tih malih vibracijskih zvukova znači nešto i doći će vrijeme, vas ljudi, kada će te biti u stanju da prevedete zvukove u razumljive riječi. Ta bića imaju što reći čovjeku o moru.

GOST: To će biti zanimljivo, kada dobijemo te informacije, zar ne?

YADA: Da, naravno. Ta bića, zbog njihovog prividnog iskustva u prošlosti, imaju veliku ljubav prema čovjeku. Poznato je da su pomagali, posebno ljudima koji su se utapali, odvodeći ih kilometrima milja natrag prema kopnu.

ANNIE: Dr. ....... u Djevičanskim otocima radi vrlo intenzivno s dupinima i jedno od njihovih najvećih mogućnosti je gotovo nezasita želja da ugode čovjeku, svome treneru. Na primjer, jedan od njihovih najstarijih dupina je preuzeo svoj vokalni raspon frekvencije kako bi se mogao približiti nasljednom čovjekovom zvuku, pokušavajući mu nešto reći.

YADA: Da, da. Kethra (govorim sa mojim učiteljem, trenutak). Moj učitelj kaže da im to dolikuje. Dupini su ljudi u višem smislu te riječi. Vidite, postoje ljudi koji ne izgledaju kao ljudi. Na drugim planetama, koje su jako udaljene od vašeg solarnog sustava, postoje bića ljudskog podrijetla koji ne izgledaju kao ljudska bića, kao vi ovdje, jer vi ste vrsta, posebna vrsta. S obzirom na atmosferske uvjete, vaš raspored, ili poravnanja vaše zemaljske konstrukcije; vaša kemija i sve te različite stvari su stvorili takav oblik. No, na drugim planetima uvjeti su različiti. Postoje određeni plinovi poput metana, tu je i plin monoksid, da ga udahnete, odmah bi bili mrtvi.

Postoji niz drugih plinova koji su smrtonosni za pluća. No, neka od tih bića ne dišu plućima. Sada, imate neke insekte u vašem svijetu koji nemaju pluća, oni dišu kroz kožu. Koža diše, koža je vanjska pluća ili disajna pjesma, možete tako reći. Čovjek na zemlji će uskoro ići dalje i dalje u prostoru. Ali, čovjek je lud, u to nema nikakve sumnje.(pardon, čini mi se da sam pregrubo govorio o ljudima na zemlji)

JOSIP: Ovaj čovjek, ta posebna vrsta se zove Homo sapiens?

YADA: Da, puno hvala.

JOSIP: Pa mi smo prilično dobro svjesni, Yada!

YADA: Ali potrebno je pravedno misliti, još uvijek možete dati sebi mnogo kredita. Pogledajte što radite sa ludim umom. Pogledajte što vam mogu učiniti unutarnji snovi! SMIJEH

ANNIE: Mislim da je divno ipak. Da smo na mjestu koje je tako tamno ali ima i relativno toliko svjetla.

YADA: Oh da.

GOST: Mi smo ovdje sa razlogom.

YADA: Da, to je sigurno, moj prijatelju. Pa, možda bi bilo bolje da se ne zna.

GOST: Da. Rekao sam prigušeno, neću pitati što je razlog.

YADA: To je dobro. Možete raditi da nešto i ne znate. Imate to u žarulji, ovoj na struju, koristite je na razne načine i još uvijek ne znate što je to. E, vidite, nije nužno znati nešto što je to kako bi se moglo vrlo dobro iskoristiti. Ali na neki način je sigurnije da upoznate ono što je bitno za vašu sigurnost, za vašu vlastitu korist. I uglavnom, sve što koristi pojedinac, automatski koriste i mnoge druge osobe ali čovjek ide ponijeti svoju ludost i u svemir - on će širiti svoju bolest uma kroz Svemir, kroz Mliječni put.
Sada ću vas malo napustiti. ( Yada odlazi)