Yada di Shi’ite

10.05.1968. – PREDAVANJE / Mark Probert & Yada di Shi’ite - II.dio

IRENE: Petak je navečer, 10. svibnja 1968, ovdje je Kethra E'Da Fondacija, predavanje u dubokom transu kroz Marka Proberta i učitelja Svjetlosti - „Unutarnji Krug“.

Nastavak: II. dio

YADA: Dodatak: Što je iznenada ili što je odjednom? Iznenadnost je nešto na što nikada niste spremni. Ja sam još prije govorio o reinkarnaciji, a kao što sam rekao, svatko od vas je zakon, sam svoj? Da. Nema druge inteligencije koja vas sačinjava, koja dolazi i odlazi ali ništa ne napravi dolazeći i odlazeći, jer to ste vi, to vas pokreće. Zatim, ljudi su me pitali što donosi vrijeme svakom čovjeku, odlazeći-dolazeći, živi u ovom svijetu pa ode ali se opet vrati ovamo - postoje li posebna vremena za sve podjednako?.

Svaki stvoritelj stvara tek nakon što je stvorio svoju sliku i priliku" - citiram dio kršćanske Biblije koji se odnosi na Boga i čovjeka. Bog, svijest, kreativni dio sebe, postižete nakon što stvorite vlastitu sliku i priliku, a ona je rođena iz osjećaja u Stvoritelju. To je kao ona priča o čovjeku u Indiji, a oni od vas, koji su to čuli mogu začepiti svoje uši.

“Čovjek ide niz prašnjav put u Indiji i dolazi po drugog čovjeka koji stoji po strani ceste, koji je kipar. On je oblikovao slonove od kamena. Putujući čovjek se zaustavi i gleda zaprepašten prekrasne slonove koji se prave. On pita kipara kako on pravi slonove kad nema modele slonova. On odgovara vrlo jednostavno: ako uzmeš blok kamena, i na to gledaš neko vrijeme, uskoro ćeš početi vidjeti slona u kamenu. Onda samo odsjećeš sve ono što nije slon“.
Zar to nije prekrasno?

Zar to nije upravo ono što vi ljudi činite. Proizvodite, a vi ste oblik i forma, nakon vaših vlastitih osjećaja. Sada, kada ljudsko biće traži svjetlost života, nastoji proširiti svoju svijest, to je upravo ono što on mora učiniti. Prvo je potrebno vidjeti čovjeka u sebi. Tada se počinje odsjecati sve što nije ljudsko iz ovog prekrasnog ljudskog koje je napravio. Zatim, nakon nekog vremena, on sam počinje da vidi kreatora, on dalje smanjuje ono što se zove ljudskost i nađe, u sebi, Boga - Stvoritelja.

GOST: Imamo još jednu čaroliju, zanimljivo je, što znači odsjeći kod.

YADA: Nekada je bilo ljudi na zemlji koji su bili poznati kao nijansa-muškarci, u boji. To je općenito ono što čini čovjeka, serija boja. Sada se opet vratimo na reinkarnacije, samo da bi dobili bolju sliku. Mnogi ljudi će reći tako i tako vjerujući da je to takvo i takvo, ali gotovo nitko neće dalje reći, kako oni to vjeruju. Jesu li mislili o tome? Kako vjeruju ovo ili ono? Na koji način? Što učiniti da biste dobili ideje o ovom ili onom? Jeste li samo prihvatiti tuđe priče o tome, jer prihvaćanje nije dovoljno. Dok ste vi ljudi skloni da vjerujete, pojedinac koji je otišao nešto više, nego da samo vjeruje prihvaćajući, ima mnogo veće i šire razumijevanje od podaničkog.

Vjerovanje nije dovoljno, znanje je ono do čega trebate doći, a osobito u ovim vremenima, u vremenima kada se prisutan ljudski um širi po želji - želji da promovira sebe, da se unaprijedi kako bi dosegnuo i dobio bolje razumijevanje koje će proširiti njegovu unutrašnjost. To je dovelo do toga da današnji čovjek, pojedinačno, više vjeruje znanstvenom mišljenju. To je razlog zašto ne vjerujete u reinkarnaciju. Ja to znam! Prvo da kažem, ti zakoni koje ste napravili za sebe, oni ne postoji sami po sebi, oni postoji samo kod vas, zbog vašeg vlastitog načina razmišljanja i osjećaja, a prema vašim vlastitim potrebama.

Pretpostavite, da treba, da živite u sobi koja je projektirana, da je vi u opće neznate i da neznate kako izgleda unutra. Uopće neznate što tamo treba uraditi, jer tamo niste nikada ni bili. Tamo je, za vas, sve nepoznato! Ali nakon nekog vremena kod vas će se pojaviti interes za to mjesto življenja i za sve ostale stvari. Postajete zaokupljeni svojom okolinom, recimo, u početku, ograničeni ste samo na svoju okolinu, koja je 3Ox4O m. ili 4Ox4O m, nešto manja ili veća, izbor je proizvoljan. Pošto ste vi tvorci vaše vlastite prirode, ne možete tolerirati prazan prostor, morate učiniti nešto s njim, pa ste ga počeli dijeliti na ono što vi zovete sobe, stavljajući pregrade, tu i tamo.

Nakon što smo završili stavljanje pregrada, vi počinjete razmišljati, što staviti na te pregrade, tako da ih možete bolje prepoznati ili na taj način identificirati. Tako ste stavili različitu vrstu namještaja, u svakoj sobi, kojoj to pripada, po vašim osjećajima za to. Nakon što ste učinuli sve što ste htjeli, vi dajete ime svakoj od tih pregrada. Sada ste stvarno napravili vrlo konkretne slike za sebe, u svakog dijelu velike sobe, da? Onda ste odredili kretanje iz jedne prostorije u drugu i natrag, tako ste dobili taj osjećaj odlaska i dolaska, te razlike u različitim točkama prostora koji ste premjestili. Ali ako porušite sve pregrade vidjet ćete da niste nigdje otišli ili došli, iz bilo kojeg mjesta. Vi vječno boravite tamo gdje ste - u vašoj svijesti.

Dobivate potrebu ići i doći. Ali što je ono što sobi će vas zaustaviti u jednoj prostoriji, jer sada imate dolje sve rastrgane particije. Ako ih opet vratite, vi ste se sami zavarali, ali sada znate jednu stvar, vi nigdje niti idete niti dolazite. Postoji samo jedno mjesto za boravak, to je u svijesti. Ali, ako slijedite zakone koje ste napravili za sebe, u vezi odlaska i dolaska, nikada ne možete srušiti one pregrade, one su vama postale zakon, zakon iz potrebe, potrebe za promjenama, potrebe za razlikama koje bi uništile vašu monotoniju. Zato će i "raj" biti vrlo jednolično mjesto za otići, mislim na kršćansko nebo, vječno pjevanje pjesama oko Božjeg - kršćanskog prijestolja. Kakav egoizam! Zato je bolje znati istinu, pronaći zajednički put kako biste mogli doći do nje, što bi izazvalo zadovoljstva i radosti koje počivaju u kreativnom umu. Želite li da razgovaramo o ovome?

GOST, Znate, mnogi kršćani ne vjeruju u to.

YADA: Točno. Znate, kada je počelo kršćanstvo u vašoj zemlji, ne govorim o kršćanstvu, ovdje je riječ o crkvama, štovanju hramova. Većina pojedinaca, "prosječnih osoba", ne volim tu riječ "prosječna osoba" ali nisam našao pogodniju, ali, kao figura koja govori, prosječna osoba nema pojma o značenju kršćanstva, njegove dubine, jer se dubok osjećaj stvarnosti ne gaji u hramovima. Svećenici u hramovima ne znaju pravu priču, niti o tome dovoljno razmišljaju! Nije li to nevjerojatno - i oni sebe nazivaju kršćanima, nevjerojatno.

Ako pak, odete do Kine, ili odete u bilo koju od azijskih zemalja, naći ćete da se velika većina ljudi klanja hramovima. Oni su pod kontrolom sveštenstva koji im daju mliječnu vodu bez supstance. I tamo većina svećenika ne zna istinu, ali oni također znaju, da masama mogu ne dati ništa a od njih dobiti, prodati im laž, učiniti je ukusnom, da ljudi koji su tamo - isto kao i ovdje - trpe ogromnu životnu sljepoću.

P: Što se može učiniti? To je gotovo kao prirodni proces, o tome je smiješno govoriti u ovakvim uvjetima, mislim na način, ako se to zamjera?

YADA: Da, naravno. Vi ne možete uzdignuti mase sve dok ste tu, ali ako znate, uzdignite sebe, na prvom mjestu.

P: Kako ja mogu podići nekog drugog? Ne mogu ga podići?

YADA: Ne, ne stvarno.

GOST: Moramo davati. . . . .

YADA: Možete im pokazati do neke točke, da su jači nego što je većina ljudi koji su se prihvatili sveštenstvo, bilo da su u Aziji ili u ovoj zemlji. To je isto sada u Tibetu, u svetom gradu Lhasi, gotovo nema ništa za duhovno uzdignuće, za višu svijest. Što oni rade danas tamo?, - neki od učenika rade u hramovima ali većina njih se izgubila u materijalnom snu, u fizičkom zadovoljstavu. Oni su postali kuća muške i ženske prostitucije, u većini. . . . .

Sad ja ne govorim protiv materijalnog svijeta i njegovim posljedicama, nego govorim da znate što radite, da saznate razliku, u sebi, između zvijeri i čovjeka. To je sve u vama, ljudsko i životinjsko tijelo, nemože nitko drugi, nego vi, izvaditi životinjska djela koja su sva prihvatljiva za materijalni svijet, ali sva pravičnost u vama, to ovisi o stanju svijesti.

Kako sve te stvari odvojiti od kreativnog sebe, te kada dobijete veliku želju da djelujete, u mnogim situacijama, gdje ne treba djelovati, da ne djelujete na način na koji vam se pojavila želja ili da nikako ne djelujete.

Seks je prirodna stvar, dokle god imate životinjska tijela, a nijanse ovise samo o ukusu pojedinca. Nema zla u tome, osim što bivate potpuno izgubljeni u tome, to je zlo. Mnogi ljudi se suzdržavaju od fizičkog seksa, ali u sebi nose divlje pobude, u svojoj psihi. Muškarci imaju više mentalnog seksa, mnogo više, nego što bi mogli imati fizički.

Svaka žena koja hoda ulicom, bez obzira na to koliko je prikriveno obučena, nemože ni zamisliti koliko je puta bila ukradena. A onda, postoje neke žene koje su takve, iako je to kod njih rijeđe nego u muškaraca, ali ne zato što oni nemaju jak seksualni nagon, nego zato jer je njihov nagon za to različit, različiti je način na koji su izgrađene. Sada, sigurno da ste vi ljudi bili dizajnirani jedni za druge. Nije li tako? U stvari, kako drukčije može biti?

GOST: Mi smo svi različiti.

YADA: Au Kee! Ima kod vas nekoliko vrsta različitosti, tu ne uzimam spolnost, niti način na koji ste to dobili - proces je kontinuiran, jer nije nikada kraj – samo nastavak života. Ja sam stvarno oduševljen.

GOST: Ako mi - čak i kao početnici na putu do sebe - ne svaki od nas, kada smo se našli jednom na tom putu, bez obzira što smo još u fazi - da li smo svjesni da samo mi, i niko drugi, utičemo na vlastitu transmutaciju?.

YADA: Oh da, ali treba i nešto drugo uraditi. Obavljati stvari više znanjem i svjesno, više odgovornosti morate uzeti na naša ramena. I da, za mnoge je to previše, tako da oni predaju veliki dio odgovornosti Bogu, ili đavlu.
"Nisam to učinio, on je to učinio, natjerao me". Ili "moja susjeda je to, ona mi je napravila." Da. Fizički gledano, kod žena je zastupljena veća svijest. Žena je utroba svih rođenja, svih postojanja. No, muškarac je davalac života. Žena se brine o njemu, daje ljubav u obliku topline, ona ga pretvara u aktivni život, u ljudsko biće, u aktivnu inteligenciju.

Ovo ću vam sada reći, a i prije sam o tome govorio, jer mislim da će vam biti od velikog interesa, što bi se trebali zapitati u toku nekog vremena: dali ste se rodili svjesni, zapamtiti putovanje sa svim detaljima - od točke izlaska svijesti u stvarni svijet. Viša svijest - ne volim riječ "viša", ali, recimo to sada nije bitno - u ovom akutnom stanju, svijest kao kreator, se sjeti da siđe u materiju, iz šire svijesti. Ona (svijest) postane svjesna ulaska u oca vašeg tijela, kao svjetlost u obliku prane. Ostavivši tijelo vašeg oca, nakon fizičkog parenja, genetskim lancem, silazi u tijelo vaše majke i valjanjem u majčinoj utrobi ustaje iz njenog tijela u svoje vlastito tijelo. Krist je rođen, Krist u materiji, rođen da umre na križu materije, tako da se sam ponovno uspne na svoju - Kristovu svijest. To se zove "krug". On predstavlja simbol gdje zmija guta svoj rep. To je divno iskustvo.
Što pomisliti;
“Sada, ja ne mogu odmah otići iza leđa moga oca, zato što još nisam svoje biće očistio od svakojakih grijeha - grijeha materije. Nisam riješio pitanje, u mojoj svijesti, vjerovanja o svome mjestu stanovanja, koje se ponekad naziva astralni svijet. Ja sam "pod karantenom". Smijeh. A ponekad, ja sam tako bolestan da se moram opet vratiti u bolnicu - fizički svijet“.

GOST: Bolnica?

YADA: Bolnica.

EARL: Utočište luđaka! Yada se smije i ponavlja ovaj komentar svome učitelju.

YADA: Da je netko na školovanju – Dali si ti? (Earl)

EARL: Lijepo, hvala, malo sam zakasnio, kao i obično.

YADA: Da, ali kašnjenje ili preranost je samo osjećaj i siguran sam da ćete preći preko njega (smijeh), a ja znam da ćeš. Dakle, kako vaše kašnjenje može biti, na bilo koji način, uvredljivo ili za tebe ili mene. Vi živite u vašim osjećajima a vaši osjećaji su vrijeme, vi napredujete prema onome što osjećate. Vaš sin, kako je on?

EARL: Čuo sam se indirektno prošlog tjedna. Vi vjerojatno znate, već sam pitao o tome. Odgovoreno je na njegovo pitanje - tamo je gdje pripada.

YADA: Naravno. Sada ima svog sina, tako da sada mora brinuti o sebi, brinući se što on radi.

EARL: On je stavio napomenu na oglasnoj ploči: Ja sam otac djeteta.

YADA: Da, on je u redu, siguran u sebe, ne treba skrbnika.

EARL: Nikad nisam vidio nikoga sigurnijeg.

YADA: To je dobro. Sada, kad ste krenuli u mrak s vašim umovima, s vašim neobrazovanim umovima, da li bi netko trebao doći i spasiti vas, i spasitelj je uvijek u velikoj opasnosti uzimajući stalno sebi izgubljene i izgubljene. Znaš, to je fascinantno da se izgubite, jer fascinantan pogled, na sve, stvara zadovoljstvo u pronalaženju sebe, u povratku u svoj centar. To putovanje je radosno, ali za vas je bolno, jer vi ponekad taj put pravite tako da vam se uopće ne sviđa.

GOST: Nedavno sam bio izložen jednom konceptu ne sebi, u kome su mi se osjećaji u potpunosti izgubili, pronašao sam kako u potpunosti blokiram osjećaje!

YADA: Sad ja ne mislim da je potrebno - barem ne toliko - da pojedinac mora teško okolo lutati da pronađe neku svrhu u onome što je rečeno da je preporod. Živjeti unutarnji život je sav živući život. Vi se ne morate brinuti o sutrašnici?. Imate fantastičnu priliku da naučite ono što ste danas, naučiti kako danas živjeti, tako da shvatite da ne postoji sutra, a u slučaju da shvatite, da postoji drugi korak, vi ćete ga sagledati uzimajući to sa sigurnošću. Ali, ako pak činite nešta drugo, ako ste držali bilo koje drugo stanje svijesti, kao što je:
 "Oh, što će sutra biti, pitam se?", - nikada nećete živjeti danas, a sutra nikada ne možete živjeti, tako da se nikako ne možete nositi s određenim točkama iz ovog vremena - vi koračate u vakuumu.

Ne, moji prijatelji, danas je dan kojim se trebate baviti. Vi možete biti jučer kralj, princ, princeza, ili bogat/siromah, nije važno. Jučer je bio san. Kakav je bio san, nije važno nakon što se iz njega probudite, jedino je važno da znate da ste sanjali. Ostanite svjesni danas, i ako postoji neki drugi dan, budite svjesni u njemu. Mislim da je to navažnije, zar ne? Danas. Ovo je trenutak daha. Dišite ga, toliko duboko dokle možete. Ako mislite da je jučer bila iluzija, ona mora biti i sutra? Imate prošlo stanje od jučer, koje nema ništa sa danas, ali imate i vakum sutra. Da li ima neko za raspravu?

GOST: Mi ćemo o ovome raspravljati sutra. Smijeh.

YADA: Harry, jesu li svi u redu?

HARRY: Pa, ako je u pitanju rođak, ja bih rekao da. Ali ja vas ne mogu prevariti, jer kako ću znati da je s njime sve u redu? Ja sam, u odnosu na određeno vrijeme, vrlo dobar.

YADA: Dakle, ti si uvijek u redu, u svakom djeliću vremena. Vi ste svi u redu, jer ste vi tamo gdje pripadate po vašim osjećajima, vašim željama, po vašim potrebama, jer vaše želje ne žele ništa od niže svijesti, to je samo dio Višeg Ja. No, u toj punini, vi ste tamo gdje pripadate, tako da, kako onda može biti drugačije, nego da je sve u redu?

HARRY: Pa ljudski element čini čovjeka uvijek malo nezadovoljnim. Mi uvijek sanjamo da idemo negdje drugdje.

YADA: To je dobro. To vas idenje čuva.

GOST: Nije li to ipak....!

YADA: Da, neprestana želja za boljom ravnotežom negdje, osjećaj veće sigurnosti težine na kojoj stojiš.

P: Malo više, osobno zadovoljstvo?

YADA: To vam omogućava da držite težinu, gdje god želite, u bilo kojem trenutku. Zadovoljstvo, mir uma - dovodi vas do te mjere da ne pokušavate remetiti svijet oko sebe. Ostavite svijet neka bude kakav je, on vam neće smetati, jer će se sam poremetiti. Vidite, to je zabrinjavajući dio vašeg nagona, promijeniti svijet.

GOST: To je bumerang!

YADA: Oh, da, a to obavezno udari u nos!

GOST: Ako imamo sreće!

YADA: Au Kee! Mislim da ću ostaviti, molim Vas.

GRUPA: Hvala, Yada.

YADA: I vama hvala, da ste ono što sam govorio, saslušali mirna uma. Tada više nećete juriti za pramenom, koji se zove sreća. Miran um. Notchi.

GRUPA: Laku noć, Yada.