Mark Probert & Yada di Shi’ite

4. studeni 1968. Mark Probert & Yada & Pr. Luntz, na Karmelu, Kalifornija.

Pr. L: Dobro veče, kako ste? Zadovoljstvo je biti ovdje večeras.

GOSTI: Dobra večer, prof.

Pr. L: Prošlo je mnogo vremena od kada vas nisam vidio gospodine, i vašu dragu, slatka malu ženu.

ŽENA: Hvala.

Pr. L: Hvala vam što ste mi dopustili da dođem u vaš dom.

ŽENA: Stvarno nam je drago da ste ovdje.

Pr. L: Hvala najljepše.

MUŽ: Mi smo uistinu sretni.

Pr. L: Hvala i hvala svim mojim prijateljima koji su ovdje. Bio sam, bio sam svećenik na visokoj Biskupskoj Crkvi u Engleskoj. Imao sam odličan život i bio sam uvijek u dobrom stanju, mislim, dok nisam umro.

ŽENA: Nismo shvatili, što je bilo fatalno.

Pr. L: Oh, to, smrt je rađanje, moja draga.

DAMA: Da, znamo.

Pr. L: Da. U 81, sam još bio u dobrom stanju, nebo zna kako, otišao sam u svoju sobu da malo zadrijemam na krevetu, to je bilo poslije čaja, kada sam otišao na spavanje. Na dugo spavanje, jer nisam znao da sam umro. Pozadinu toga neznam ni danas, mislim na razlog, zbog koga nisam to znao, jer sam bio mrtav prije nego što sam umro. To je bila smrt u neznanju, ne znajući da sam mrtav, a u nedostatku samosvjesnosti o onome što se događalo oko mene, a zove se "život". Bio sam siguran, jer sam propovijedao oko 50 godina, da kada neko umre, odlazi direktno na nebo, u stanje koje se zove "čistilište", ili u jednostavno malo hladnije stanje koje se naziva "pakao". Ja sam u to stvarno vjerovao. Ako smo svi spašeni od prolivene krvi Isusa Krista, našega Spasitelja, svatko bi automatski morao bio prebačen na nebo, kad umre.

Pa govoreći, kroz ove mnoge godine, bio sam kao putnik koji ne govori ništa drugo nego svoje iskustvo s umiranjem. Ali sada, ja sam počeo govoriti o mog dolasku, o iskustvu pod nazivom "Život". Ja ću se opet vratiti ovdje, oko 18 godina od sada. No, procesi vraćanja na zemlju su vrlo teško. Moram napraviti studiju, i znate što? - proći subjekt zaborava, ono što sam nekad bio, ostavljajući iza sebe Luntza Alfreda, Alfred Luntz je umro, ostavljajući način da se mogu vratiti tamo, prije nego sam došao ovdje, ponovno u svoj svijet. To je prava smrt, smrt vlastite ličnosti rađanjem na zemlji ili nekoj drugoj planeti.

Tijelo u ležećem položaju ne označava smrt, to je preseljenje, jer ti si, i ja sam, nove ličnosti. Ličnost je nešto što se stvara u materijalnom svijetu, počevši od trenutka kada ste zakoračili u materijalni svijet, s rođenjem. Ovdje (na zemlji) dolazi nova osobnost, a ja kažem stari momak, „odakle dolaziš“? „Što ti radiš ovdje“? „Oh, neće da govori“? Vi ćete, vjerujte mi da hoćete, život će pred vas sve staviti krivudave pritiske, da vas razgovori.

Reci: "Mama", kaži, "Tata"; dođi sada, mi smo tako ponosni na tebe, dragi mali momak, mala draga djevojčica. Jesi li došla sa neba? Izgledaš tako svježe i čisto. Odakle dolaziš? Sam Anđeo je sišao s neba. Nebo je izgubilo jednu od svojih zvijezda, koju je poslalo dolje na zemlju, dalo hrabrost i razveselilo dvoje zemaljskih bića, ali oni uopće, u tom vremenu, ne znaju odakle je to biće došlo. Oni možda nikada neće saznati, u svom životu, da uistinu to mentalno biće, koje je rođeno s umom, već ima kozmički um, da je to čovjek koji nezna da je "Bog".

Nebesko rađanje u tijelu je rođenje u materijalnom zatvoru. Veliki se Stvoritelj s vama, spušta u materiju, imati će godine iskustva i možda neće ništa reći o sebi. Ali, negdje u nekom trenutku, u nekom vremenu, pojedinac dolazi da zna, on iznenada postaje svjestan, postaje svjestan svoje božanske naravi, te u tom trenutku on je završio kružni svijet materije. On ide kući, jer je pobijedio? Da li je on izgubljen u apsolutnosti postojanja? Je li on nema više samo-svjest? Oh da - sada je izrazito svijestan svoje suštine.

To je ono što ga spašava od potrebe da trpi privid snova materijalnog svijeta - AKUTNE svijesti. To se ponekad naziva i prosvjetljenje. Illuminati vas odvode od te točke, jer žele da samo oni znaju. Mnogi ljudi me pitaju, kad čuju da sam se odlučio vratiti na zemaljski život, žele znati na koji to način ide i pitaju me zašto. Pa, zato što ne nosim ni jednog Alfreda Luntza sa sobom, nosim sjećanja koja su sretna i zdrava iskustva iz fizičkom svijetu. Ja nikada nisam bio bolestan, ni jedan dan mog života.

Oh, vidio sam mnogo mojih prijatelja kako umiru, moje roditelje, a i mnoge druge koje sam volio jako puno. Moja supruga je umrla nekoliko godina nakon što smo dobili moje dvije kćeri. Ja sam sreo moju obitelj preko ovdje, ali, nemamo više ništa zajedničko. Pa zašto bi imali neku obavezu prema meni ili ja prema njima - Za što? Šta će mi ponuditi? – a i ja nemam njima ništa ponuditi. Oni mi  nebi vjerovali da im kažem da se vraćam na zemlju, a i ja takođe ne bih vjerovao nikome na zemlji, da mi je rekao da neću otići kod moga Boga i biti s njim svu vječnost. To je zastrašujuća vremenska duljina, zar ne? Ja ne mislim da sam trebao toliko čekati, a bio sam siguran, ako postoji takav Bog, on mi nebi dozvolio da toliko dugo stojim. To je previše.

Priroda, veliki um, Veliki Stvoritelj, ima stvari pod uvjetom da moramo tolerirati prisutnost drugog, samo za određeno vrijeme. To nas spašava od dosade jednih s drugima. Ipak neki su prisiljeni, jedni druge, duže tolerirati, a onda ubrzo, svejedno, umiru od dosade? Volio sam moju ženu, kad sam bio u fizičkom svijetu i još nekoliko godina poslije. Mislio sam mnogo o njoj i želio sam je, a znao sam da je i ona mene, ali to je bilo u zemljskom životu. Proveo sam neko vrijeme dosađujući se u Londonu. Nisam mogao izaći iz mog sistema, jer ispočetka nisam mogao vjerovati da sam umro. Bilo je teško, jer sam se osjećao svjestan, osjećao sam se budan, osjećao sam se živ, osjećao sam se više živ nego u bilo koje vrijeme dok sam bio u fizičkom tijelu, kada sam imao zdravo tijelo, veoma jasan i dobar um.

Osjećao sam se toliko bolje kada sam napustio moje fizičko tijelo. Kada sam neke stvari poslagao, unutar sebe, prestala je moja dosada, počeo sam shvaćati moju novu stvarnost. Nije me zanimalo koliko dobra osoba treba biti, kako postati svetac, svi smo prolaznici, neko shvati prije a neko kasnije. Kao prvo moraju nas ukopati, jer ako nismo pokopani, ubrzo nakon što umremo, mi smrdimo - svetac i grešnik podjednako. Osim toga, tijela ima previše i nebi se moglo tolerirati njihovo ležanje okolo, ali mislim da bi ih bilo puno bolje spaliti nego da se kopaju – više je higijenski. Pa, u mojim godinama, ja ne mislim da sam bio jako nježan, čak i sa 81.? U svakom slučaju, sam sjedio u blizini mog lijesa i gledao cijeli postupak, a možda želite znati kako je dobro ispratiti vlastiti pogreb. Hummmm možda ćete imati priliku. . . . . . . Oprostite. . . .

LADY: Jesu li plakali za vama?

Pr. L: O da. To je bio tužan kraj, ja neznam, ja stvarno nisam znao koliko sam bio voljen, to je strašno zagolicalo moj ego. No, nakon što su svi otišli, ja sam i dalje sjedio po strani, znate, groblja su dobra mjesta za meditiranje, jer nema nikoga da vas uznemirava. Sjedio sam nekoliko sati pokušavajući da razmislim kako sam došao u ovo stanje, mislio sam da sam mrtav, a još sam živ. To  sam shvatio tek nakon nekoliko sati. Mnogo puta sam se vraćao u moj dom, sjedio oko moje kuće i slušao moju ženu i dvije kćeri kako raspravljaju. Vidio sam njihovu nevolju i slušao osjećaje tuge, zbog gubitka. Osjećao sam se isto tako izgubljen, ali sve stvari dođu do kraja u propisanom roku - vi se probudite - shvatite vaše stanje i ako ste uopće inteligentni, nastojite održati malo radosti, ili barem malo manje tuge, i u tom stanju, um vas ne drži previše. Kada nemate izvor da biste iz njega dobili vaš osjećaj, onda se taj osjećaj u dogledno vrijeme isušuje. Vi zaboravljate, a to je sretna okolnost, tako da možete ići na životni posao, bilo da ste u fizičkom svijetu, ili u bilo kojem drugom svijetu. Vaš san danas, pripada danas, ali, ako imate mogućnost, da neke dijelove od danas iskoristite sutra, to je dobro, to je samo način koji trebate iskoristiti.

Kada se vratim ovdje, nadam se da ću biti arhitekt. Ja sam završio sa sveštenstvom, bilo je previše. Želim naučiti dizajnirati kuće, umjesto oblikovati duše tekstovima. Mislim da se čovjek treba naučiti, kako živjeti, gdje god je njegovo biće, kako živjeti danas, gdje god se nalazio. Imajte ovdje svoju svijest. Ovdje gdje jeste? Ovdje je vaše biće. Rex, kako ste gospodine?

REX: Čekam dok završite

Pr. L: Odlično.

REX: Hvala.

Pr. L: Ti živiš čisti život? L U G H T E R

DAMA: Kakav čudan izraz .....

Prof L: Znam. LAUGHTER (smijurija). ja to znam, volim pitati neugodna pitanja, da vidim kako ćete odgovoriti?

Rex: Ispred svih ovih ljudi.

Prof L: Da. L U G H T E R. Kako si ti Bobbie?

BOBBIE: Oh, ja sam dobro. Imala sam veličanstven doživljaj ovih posljednjih nekoliko dana.

Pr. L: Oh? Imate li vremena da me kod vas prosvijetlite?

BOBBIE: Želite li ići na našu konferenciju ovaj vikend?

Pr. L: Da. Ali ja želim da znam kako ste se osjećali, u vezi toga.

BOBBIE: Još radimo na na učvršćivanju, bilo nam je potrebno neko vrijeme da to sve padne na svoje mjesto.

Pr. L: Da, mislim. To je prilično malo, zar ne?

BOBBIE: Da doista, to je čudno.

Pr. L: Da. Mislim da bi trebalo biti više takvih skupina, koje bi išle širom vaše zemlje i cijeloga svijeta.

BOBBIE: Da, slažem se.

Pr. L: To je itekako potrebno, jer postoje mjesta gdje knjige nisu toliko dostupne, iako bi bilo divno imati takve knjige širom svijeta. Dovođenje čovjeka u bolje razumijevanje sebe i svijeta u kome živi. Držati ga od čežnji o ovdašnjem životu nakon smrti. Napraviti ga svjesnim svoga života ovdje i sada, naučiti ga da vrednuje svoj sadašnji život.

BOBBIE: Nije li i to dio razloga da radimo zajedno, ono što radimo sada?

Pr. L: Naravno, naravno, moja draga, i kažem opet, takva skupina kao što je vaša ima ogromnu vrijednost za vaše prosvjetljenje.

BOBBIE: Pozivamo vas da se pridružite našoj grupi kada se vratite na zemlju.

Pr. L: Hvala vam najljepše.

BOBBIE: Ovaj tjedan počinjemo s polazne točke?

Pr. L: Oh, mislim da je vrijeme, u osnovi potrebna je volja da ne bude slab-kraj.

BOBBIE: Slab kraj?

Pr. L: Slab-kraj.

BOBBIE: Krajem sedmice, još si uvijek pozvan.

Pr. L: To će biti krajem tjedna zar ne? Nadam sam da ću doći. Tu je nevolja s godinama, one se nagomilavaju na vas dok radite neke stvari u životu i završavajući ih slabite. Dakle, trebate željeti "izaći" prirodno, bez da nosite teret onoga što ste tu učinili ili onoga što niste uradili? Tu želite ostati više, i više, i uraditi još mnogo toga, za vrijeme življenja u fizičkom svijetu, kao da je to jedini život, ali život se sastoji od mnogih stanja svijest i kada bude vrijeme da zatvorite knjigu o tome svijetu, zatvorite je, pregradite tu stvar, zaboravite i izađite.

Možda, u dogledno vrijeme i drugi, poput mene, imaju poriv da se vrate ovdje i ponovo pokušaju, ali to je do njih. Želite li? Hoćete li ? Sami morate znate odgovor na to. Ja nisam više Alfred Luntz, to sam bio dok  nisam umro. Ja sam bio ovdje od 1893, vjerojatno su se trebale desiti neke promjene u to vrijeme? Ali kada sam se vratio ovdje, u duhu, i komunicirao kroz Marka, morao sam se predstaviti kao Alfred Luntz, onaj rođen u 1893. To je taj bivši Alfred Luntz koji je bio na pozornici i moram doći na pozornicu ponovno kao Alfred Luntz komunicirajući kroz Marka. Ima promjena u vašem svijetu, od kako sam došao u ovaj svijet. Naučio sam stvari za koje nikada nisam ni sanjao, divne stvari, stvari koje su mi dale nadu za cijeli ljudski rod, koji nikada nisam zaista prije znao – ne moram ići okolo i vjerovati da jedna osoba mora ići u pakao, a druga na nebo.

Tko ste vi i kakvi su vam zadatci prema drugima? Postoje, navodno, dobre knjige, a što je to dobro u dobrim knjigama - samo ono što vam žele reći, to je moja interpretacija. Čovjek nije rođen od zla, on je rođen od ljubavi. Proklinjem to, jer trebao sam to znati prije nego sam ovdje došao. On nije rođen od mržnje, od srditosti, osvetoljubivog Boga - on je rođen od LAGANOG, PREKRASNOG BITKA SVJETLA, spuštajući se u materiju trpi pakao materije. U unutrašnjem učenju naći ćete da je ovo istina. Čovjek pati na križu i umire na križu materije. Preobraženje dolazi u dogledno vrijeme pošto nadvlada stvarni san. Krist se diže iz groba ostavljajući Isusa i nestaje - Svijetlost se diže iz tame. Tama vašeg neznanja - to je grob - VAŠE neznanje, jer neznate da ste uistinu božanska bića. Osjećam kao da sam malo odužio, zar ne Annie?

ANNIE: Nitko nije rekao, mislim da stvari idu dobro.

Pr. L: Dobro, hvala. Ponekad mi se teško suzdržati i ako sam posljednjih godina mnogo radio na sebi, a razlog za to je da sam učio kako zaboraviti Alfreda Luntza.

BOBBIE: Je li to težak problem?

Pr. L: Da, oh i možete to zamisliti kada 81. godinu imate osobnost koja se zove Luntz, (kuca po stolu) koja je zakucana na mene.

DAMA: Profesor?

Pr. L: Da ..

DAMA: Biste li rekli da se takve stvari, ovdje na zemlji, moraju događati, jer na taj način se identificiramo s našom osobnosti?

Pr. L: To si u pravu. Bio bi to divan korak kada bi stvarno znali tko ste vi, sebe kao mudre ličnosti.

DAMA: Pa ipak, došli smo ovdje da učimo

Pr. L: U pravu si. Vidite, ako zamijenite ideju o tome tko ste, s onim što ste, onda možete postati šizofreničar i paranoidan. To vrijedi u svim životima  -  zamjena - vratite natrag ono što smo uzeli, to je zakon o očuvanju energije, jer energija je kralj. Vi nemožete ništa izgubiti, ne možete ništa više učiniti s njom, ali je možete koristiti.

DAMA: Možemo je zloupotrijebiti?

Pr. L: Pa draga moja, u zloporabi je u isto vrijeme i koristite, ali, za negativne svrhe i u tim događanjima, što je vjerojatno, ćete uništiti, sebe. Ono što činite drugima, uvijek se vraća vama.

DAMA: A onda se manifestuje u fizičkom tijelu.

Pr. L: U fizičkom tijelu i umu. Tu nema različitosti, taj zakon je svugdje, da ne postoji zakon mogli bi stalno činiti krivu stvar. To je samo kada nastojite raditi izvan zakona, trudite se ali ne možete, to jednostavno ne može biti učinjeno i pokušavajući to, patite zbod toga.

DAMA: Pa, možete li nam dati bilo kakve prijedloge kako možemo, upravo sada, raditi na tome da zaboravimo ispad osobnosti?

Pr. L: To je teško popreko, želim reći, jer vidite da je tu osobnost i ego, a ego je šizofrenični magarac.

DAMA: Hvala puno.

Pr. L: Oh, to je sasvim u redu, jer ja sam to bio jednom i ja sam još uvijek taj.

DAMA: Hoćete li opet?

Pr. L: Pa mislim tako. Biti izvan fizičkog svijeta, ali ne uništiti ono što sam ja, niti ga poboljšati. Sama činjenica da niste vlasnik tijela, znači ne poboljšavati taj ego u sebi, uopće. Učenje, izučavanje, nastojati saznati što jeste, će uzrokovati magarca da ode; uzrokovati Isusa da umre u vama, tako da Kristova-duša može ustajati ponovno i ponovno, sve dok si ne priznate, ono što radite, da više nema potrebe za umiranjem. Volio bih imati više vremena za razgovor, s vama, na temu samorazvoja, ali je to bolje ostaviti mom učitelju, Yadi. Hvala i dozvolite mi da opet dođem ovdje.

ČOVJEK: Hvala.

Pr. L : Ja vam najiskrenije širim moju ljubav i blagoslov od Svjetlosti.

ČOVJEK: Hvala, prof.

Pr. L: DA, da,

DAMA: Doviđenja.

Pr. L: Doviđenja