Kuća Probertovih u San Diegu 

Prisutni i ostali članovi Inner Circle – Učitelji Svjetlosti
16. studeni 1968. Palm Springs, California

YADA : Hvala vam, malo je zbunjujući Markov um, tako da smo malo teže uspostavili kontakt. Bilo je potrebno malo više tišine, a onda se on "fokusirao" i uspio je slomiti vezu s fizičkim svijetom, u svojoj svijesti, tako da smo mogli uspostaviti put.

AUD: Bio je vrlo intelektualan večeras. Ti bi bio ponosan.

YADA: Mi smo bili u nadi, neko vrijeme, da bi Mark mogao odrediti sam svoj životni put, da vi dalje ne utičete.

AUD: Mislim da se događaji nižu, više i više.

P: Yada, jeste li čuli ono što je on pitao večeras, za večerom?

YADA: Da, naravno.

AUD: Koga ćemo čuti prvo?

YADA: Želite li svoga prijatelja, prof, Alfreda Luntza?

AUD: Uvijek je dobro došao.

YADA: Pustit ću ga, a ja ću se povući, ali želim stajati po strani da vidim da li vas on stvarno može razbuditi. On je vrlo prekrasno biće, na putu učenja, kao i vi. Ali, uvijek mu moram dati svoje vrijeme, kako bi saznao - inače, on neće naučiti jako dobro. Isto je sa vama, ako sebi ne date vremena i ne živite u žurbi – jer vi barem nigdje ne idete. Znate, prijatelji moji, imate više vremena nego bilo čega drugog, možete učiniti sve što trebate učiniti. Ja ću se vratiti i govoriti kasnije ponovo. Molim vas oprostite ...

Prof Luntz: Kako da se najavim! Ja sam profesor Alfred Luntz. Zadovoljstvo mi je da sam ovdje, a ovo je prvi put sam u ovoj kući? Mislim da ste čuli moje prijašnje govore?

AUD: Da, samo na jednoj traci. Bili ste vrlo duboki i vrlo zanimljivi.

Pr. L: Mnogo vam hvala. Da, ali na ovaj ili onaj način, ja se ne osjećam duboko. Osjećam se vrlo, vrlo plitko. Voda inteligencije, mudrosti i znanja, u kojoj sam, samo je dovoljno duboka da mogu gaziti i ona mi je možda do gležnjeva ali ja se ne mogu žaliti, jer to je bolje nego da nema vode nikako? Ovo važi za sve vas, prijatelji moji, ja vas pozdravljam, to je čaroban osjećaj biti u mogućnosti da dođem ovdje. Da biste mogli doći na zemlju, na već poznat način, morate htijeti učiti, neko vrijeme, da bi se mogli vratiti ovdje kao dijete. Mi svi trebamo praksu, a kao što znate, ja se nadam da ću biti arhitekt. Je li to previše, gospodo?

AUD: Želim ti sreću. Stanje na tom polju se mijenja. Uzmimo, soba za dnevni boravak, mnogo se promijenilo od arhitekture koju smo imali u 1812.

Pf. L: Grozno! Pazite ovo, sve promjene se dešavaju u umovima pojedinaca koji dolaze u pojedinim vremenskim razdobljima, u bilo kojeg doba. Oni dolaze u vrijeme kada se te stvari mogu bolje razumjeti i stvaraju nove vrednosti, na svim poljima, na mnogo bolje načine. Svaka dob ima svoje kreacije, kreacije koje se ne vide u neko vrijeme, a i prethodne se neće vidjeti u nekom budućem vremenu. Sve spada u određeni vremenski okvir, i ako bilo tko od vas želi da to diskvalificira, samo naprijed.

AUD: Postoji skup vremenskih okvira za različite vrste stvari?

Pr. L: Da, postavljeni kao osjećaji. Kako pojedinac dolazi u taj poseban vremenski okvir, on dobiva te osjećaje. On hoda u njima i oni ga impresioniraju, on postaje osjetljiv na njih. Možda bih to mogao malo pojednostaviti uspoređujući s, primjerice, pojedinim dijelovima svijeta. Postoje centri koji su baze za umjetnike i pisce ili druge kreativne ljude, što u drugim dijelovima svijeta nema. Ljudi idu u ove centre već godinama i ostavljaju svoje kreativne misli, u tim centrima, tako da druge osjetljive osobe, koje dolaze u te centre, odmah postaju komunikativni s tim uzorcima memorije, koja je tamo ostavljena. To su sve često posjećivana mjesta na zemlji na koja dolaze; dobri, loši ili ravnodušni, ali sve u svemu, dolazi cijeli niz pojedinaca. Mi smo svi različiti, hvala Gospodinu za to dobro! Da li ste se uzrujali mojim govorom: "Hvala Gospodine?"

AUD: Yada nas je naučio da kažemo: "To je vaš san."

Pr. L: To je, on je prijatan. Povratak na zemlju možda ne izgleda tako uzbudljivo, za neke, koji su imali bolan život na zemlji, naravno, oni žele pobjeći od nje. Oni u povratku ne traže angažmane koje su već imali, a kada čuju za tuđe smrti, oni u to unose svoja iskustva, s tom osobom, i mislim da imaju vremena da se uznemire, to bolan put, to je životna bolest. Ja nikada nisam bolovao, nikada nisam imao glavobolju. Ja ne znam što je tableta aspirina, niti mi je poznat njen okus, dok moderni svijet to uzima, čim se probudi, a još više prije spavanja. Sada, ja namjeravam biti ovdje, odprilike 17 godina, možda malo više, ne puno više, želim da proučavam arhitektonsko projektiranje i nadam se da ću ga dobiti ovdje. Dio mog rada, kroz Marka, je učenje kako bi ponovno dobio osjećaj o fizičkom svijetu, tako da dok boravim ovdje, ja ću imati neke memorije, jer ću odlaskom na zemlju, morati blokirati memorije onoga pod nazivom "profesor Alfred Luntz ". Njega sam već imao, u novom izdanju ću biti drugi lik.

To je kao što bi trebalo biti, a ja ne mislim da je ljudima korisno, onima koji u novoj inkarnaciji traže da ponovno budu ono što su bili u prošlom životu, s nadom da će napraviti neke dobre stvari u novom životu. Nisam siguran da će učinuti mnogo dobra. Živite u životu, pokušajte uživati u njemu, a kad ga ostavite, budite sretni da ste ga ostavili i budite sretni da idete gdje god je to, da pronađete sebe. Ukratko, živite svoj život onakav kakav bude, samo ga živite. Da, teško ga je ograditi i napraviti ljepšim, zar ne?

AUD: Ti si danas drugačija osoba nego kada smo te upoznali prije dvije godine. Da li ti se vremenom dopao ovaj poziv? Koliko puta si se manifestovao preko Markovog tijela? Kako se nosiš s tim prelazima između dva posjeta?

Pr. L: Vrijeme je za praktičnost. To je - - - - osjećate li u bilo koje vrijeme propust između svog sna i buđenja?

AUD: Ne

Pr. L: Naravno da ne. Vi kažete, "Osjećam se umorno", ili "odmaram se", ali ne kažete "Osjećam se od osam ili deset". I tako je, u vašem životu, to što imate na umu, jer živite u svijesti. Vi živite u vašem izmišljenom svijeta, lijepom malom snu koji često postaje noćna mora, više nego što ste svjesni, zašto idete na spavanje i imate noćne more ili lijepe snove. Zašto? Samo sanjač može znati da je to on, i ako se nikada nije mogao vidjeti. Ako ste zabrinuti za ono što radite, možete stvoriti čudovište u svome tjeskobnom snu i ako niste svijesni, vi dobijate više zadovoljstva u snu, nego kad ste budni. Puno je oštriji osjećaj u snu, od osjećaja u stvarnosti.

Ako ste sanjalali nešto smiješno i onda se probudili, razlog za smijeh nestaje i ne možete osjetiti smisao za humor koji ste osjećali u snu. Mark je imao san u kojem je osjećao, kao da je netko iza njega držao čelični štap, u njegovim leđima, sve do glave. Bol je bila toliko velika da je htio vrištati, ali nije mogao, bol je bila prevelika. Što mislite da je to? To su bili određeni stranci koji su imali značajnu ulogu u onome što su mislili učinuti Marku i imali su dosta čarobne prakse za slanje boli. Kada bi vam se dogodila Markova iskustva, vidjeli bi da možete biti napadnuti od strane drugih bića, u ili izvan fizičkog svijeta. Čovjek na ulici, laik, nema ni u najuudaljenojoj misli ideju o tome da je to moguće.

AUD: Kako se zaštititi?

Pr. L: Marku je rečeno kako da se zaštiti, prije nego krene na spavanje, ali ponekad to ne učini. Nije li to čudno? Ljudi žele znati, oni idu liječniku i on im kaže, a tada se nadaju da je to pravi put. No, koliko je to tačno? Oni otiđu kupiti tvari, uzmu dozu ili dve i to zaborave dok se to privremeno smiri, a zatim, natrag do liječnika. Postoji način. Da li vjerujete u koncentrirane misli, u moć uma, da vas zaštiti? To je ono što je pozitivno za molitvu, jednostavnu molitvu. Naš Otac pruža veliku zaštitu za one koji vjeruju, ali morate vjerovati u njeg.

AUD: Ja znam nekoga tko je bio napadnut mnogo puta.

Pr. L: Vidio sam često psihičke napade. To nije previše poznato psiholozima i psihijatrima. Možda će se u nekoj bliskoj budućnosti potruditi da shvate tu snagu života, vjerojatno samo pojedinci, koji će otkriti da pojedine smrti prvo dolaze kroz nervni sustav, a tek onda kroz žljezdani sistem, koji zatim otruje cijelo tijelo.

AUD: Da li vi imate bilo kakvu sugestiju, što činiti u vezi toga?

Pr. L: Ako bi mogli, svake noći prije nego što odete u krevet, ako je moguće hodati oko svoje postelje, koncentrirati misli i osjećaj, graditi svjetlo mislima oko krevetu i oko svoga tijela, praveći prolaz s rukama koje su spojene i kada to završite reći;

"Ja sam u svjetlu i u svjetlo ništa ne može ući, osim što je za mene ispravno."

Učinite to tri puta, jer um je jedina stvarna zaštita tijela, ali može biti i njegov razarač. Mnogo puta, snage koje napadaju nisu ljudske prirode, oni se nazivaju elementali. Oni su ponekad živi, a stvaraju se od vaše mržnje.

Kahunas je drevna praksa kojom se pokušavaju dohvatiti sve povrede, koje je pojedinac nanio drugima i tražiti svoj oproštaj. Znate, većina vas je nanijela boli drugima, a da to nikada niste ni znali. Dakle, mislim da je bolje ne ići okolo i tražiti pojedince, tražiti da vam oproste, nego raditi na sebi, da sami sebi oprostite. To bi morali učiniti, jer ako ne oprostite sami sebi, neće vam biti oprošteno. Kahunas su vatre hodalice, a također ima i mnogo drugih plemena koja su vatre hodalice. Nikakva ritualna šetnja na vatri ne može očistiti veliki vječni bitak - vi ste rođeni s njim i s njim morate doći do mira.

AUD: Yada nas je trenirao tom razumijevanju, s druge strane, vi ste u poziciji da to promatrate, ali tek sada, u razdoblju čekanja. Kada ste bili u Engleskoj 1884, ja sumnjam da ste napravili bilo kakvu referencu u vezi Kahunasa.

Pr. L: Samo kada sam došao ovdje, jer moja svijet o tome, je čak i meni bila zapanjujuća! Ja danas nisam ista osoba, ja nisam onaj Alfred Luntz koji je ostavio svoje tijelo na krevetu 1893. i otišao od njega daleko.

AUD: Zašto se ne želite vratiti kao svećenik?

Pr. L: To nebi pomoglo vjernicima koji nisu kršćani, nego samo prolaznicima u hramu. Nisam to znao tada. Gledao sam na moju zajednicu i mislio: „Kako je divno“ ..... Sada, nekada u ono vrijeme, mislio sam da oni koji su umrli, spašeni su krvlju Isusa Krista i da idu direktno na nebo. Sada, neki od onih koji su takođe ovdje, u prolazu, a ima ih mnogo, želim da me udare u nos! Zašto? Zato što nisu mogli otići na nebo, a ja sam im to obećavao.

AUD: Jeste li naišli Mary Baker Eddy?

Pr. L: Da. Kontakt je bio prilično tužan. Jako lijepa osoba, dobronamjerna, ali vrlo nadmena. Ona je uglavnom htjela stvari za sebe, kao i svi ljudi.

AUD: Vidim, spomenuli ste san Marka Proberta. Dok smo u fizičkom tijelu, jesu li naši snovi, manje ili više, otvorene knjige za drugu stranu?

Pr. L: Ne, ti snovi o čovjeku su otvoreni samo za one koji su sposobni za njihovo čitanje, ali ne iz znatiželje, jer korištenje misli može izazvati skandal.

AUD: Negativnih entiteta na vašoj strani je mogao, ili. . . .?

Pr. L: Itekako! A to je razlog zašto ponekad u snovima, možete biti fizički napadnuti. Vaš san, na prvom mjestu, proizodi osjećaj. Vi ste svi sastavljeni od osjećaja i stavova prema vašim osjećajima. Vi to nosite sa sobom u vaš svijet snova i pokušavate reći nešto o sebi, ali, ono kako se vi osjećate, događa se u vašem snu. Ako ste duboko izgubljeni u seksualnom nagonu, vi ćete u svijet sna pozvati bića koja će se uključiti u velika zadovolstva, dok kasnije, nećete biti u mogućnosti ispoljavati seksualne želje u fizičkom svijetu. Tako ćete stalno željeti ići na spavanje, jer će vas mamiti želja - - sjećanja. Ti isti bića se mogu okrenuti protiv vas, dok vozite automobil, na takav način, da vas unište.

Seks je normalan, kao i hrana ili piće, jer je to jedna od čovjekovih normalnih potreba. No, seks je važan, to je zamjena za jelo, to je ne zadovoljstvo na prazan želudac. Kako sam odrastao u zajednici, imao sam lijepu ženu, dvije šarmantne kćerke. Bio sam visok čovjek, možda se hvališem, ali uvijek je poželjno biti malo veći! Dakle, bio sam moćan čovjek, dobro razvijen, nikad bolestan. Ali u Viktorijansko doba, u kojem sam živio, frustrirao mi se život, jer ga nisam osjećao iznutra - stalno sam nosio masku. Kao svećenik sam govorio: "Govorim vam kao svećenik, sex je za rađanje a ne za zabavu, opuštanje ili zbližavanje dvoje ljudi - ne daj Bože." Ovdje sam saznao da "Bog" ne zabranjuje, to je bila zabluda! Sada se želim vratiti u slobodnu zemlju i nadam se da se neću vratiti u žensko tijelo s muškim umom.

AUD: Što se tiče današnje arhitekture, spomenika i zgrada, sada se mnogi bave.

Pr. L: To je teško reći. Moj smisao ili točka, može dovesti do više vrijednih zaključaka. Ne osjećam se ni malo zabrinuto, o onome što će se događati kada se vratim ovdje. Arhitektonsko polje će biti u stalnom napredovanju, graditi će se okrugle zgrade i kuće s krovovima od pleksiglasa, a neke će biti napravljene od pravog stakla, koja će štititi od sunčevih zraka i omogućavati unutar blagotvorno življenje. Čovjek je čudo, kreator, ogroman um i tu se ništa ne može učiniti, ako on u nešto postavlja svoje srce. Zar to nije divno! To jest, ako ga vlastite misli ne unište, prije nego što pođe realizovati tako divne stvari. U prošlosti, znate, misli su donosile civilizacijama nasilne završetke. Čovjek je postao toliko gnusno pametan, da je i sam postao atomiziran, a mogao bi to učiniti opet. Hvala vam, i ako znam da sam ponekad dosadan, bez sumnje imate pravo, takva istina stvarala mi je poticaj, pomogla mi je da znam više o tome što želim.

AUD: Dr. Einstein i teorija fisije, je li vaš svijet omogućio ovakvo veliko saznanje? (Nuklearna fisija, takođe poznata i kao atomska fisija, je proces u nuklearnoj fizici u kojem se jezgro jednog atoma deli na dva ili više manjih jezgara kao fisionih produkata, i obično s još nekoliko nusproduktnih čestica).

Pr. L: On je o tome bio upućen od strane nekih, a drugi ljudi su to iskoristili da u eksploziji unište Nagasaki i Hirošimu, ali sve je i sada pokoreno, kao što je to uvijek i činjeno. Um ne može sanjariti o iskustvima, jer promjene dolazi kroz različite stavove i vama postaje dosadno. Na primjer, već sa 40 godina, 50, 52. godine, imao sam ženu i dvije kćeri, obitelj. I kada su djeca došla, osjećao sam da je pozornost moje žene okrenuta prema djeci. Dakle, njezin seksualni odmak od mene nas je odvojio, ipak je nisam okrivljivao, jer većina divnih iskustava postaju banalana i nose se unutar, utopljena kroz dugotrajan život. Ja sam je vidio ovdje da je vesela ali mi nemamo sada ništa zajedničko. Ona još uvijek ima vjerska ubjeđenja i misli na mene kao bivšeg palog anđela. Ona je draga duša, uvijek je i bila, ali naše misli su nas zadržavale, osim ponekada.

AUD: Jeste li razmišljali o vašim odnosima kada bi se ponovno rodili.

Pr. L: Ako sam to zaslužio, zašto ne?

AUD: Imamo obvezu da ne opteretimo Marka previše i imamo obećanje od dr. Nikkioa da će biti ovdje večeras. Je li u vašoj moći?

Prof: Nije u mojoj moći, već u njegovoj, a ja želim da pomognem za umreženje. Dakle...........laku noć.